1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Na posao i po odlasku u penziju!

Jakov Leon25. novembar 2012.

Nemci su jedno vreme mogli i sa 55 godina u penziju. Danas su prilike značajno drugačije. Ne samo da je zakonski kompleksnije, već se budući penzioneri pribojavaju isuviše malih primanja, pa odlučuju da i dalje rade.

https://p.dw.com/p/16pSl
PenzioneriFoto: picture-alliance/dpa

Mlađi radnici se verovatno pitaju: šta će ovim šezdesetogodišnjacima svakodnevna gnjavaža na poslu, svađe sa šefom, vremenski rokovi i sedenje na maratonskim sastancima? Kako to da ih ima sve više, umesto da sede kod kuće, penzija ionako stiže svakog meseca?

Upravo je ta promena drastična. U Nemačkoj još uvek radi dvostruko više osoba starijih od šezdeset godina nego što je radilo pre desetak godina. 2001. je još samo 21,4 odsto ljudi u poodmakloj starosti odlazilo na posao, a danas ih je preko 44 odsto.

Delom je to zasluga politike, koja je primetila da previše ljudi odlazi u prevremenu penziju i da su izdvajanja radnika u penzione fondove sve manja. Drugim rečima, penzije se počele da padaju, sve je više penzionera koji ne mogu sebi da priušte ne samo odlazak u neko odmaralište, već neke najosnovnije stvari. Pojedine organizuje upozoravaju da je sve više penzionera koji žive na ivici siromaštva.

Nije u pitanju samo novac?

Međutim, mnogi „starci“ tvrde kako čak ni novac nije najvažniji razlog što i dalje odlaze na posao. Jedan od njih je Klaus fon Holt. Priznaje kako se zaista mnogi boje siromaštva, ali on je sa svoje 62 godine razmišljao drugačije: "Mislio sam da je šteta da moje iskustvo koje sam sticao na raznim mestima, više nigde ne mogu upotrebiti."

On je tek nedavno našao novi posao i priznaje kako je još uvek retkost da osobe u njegovim godina pronađu novog poslodavca. Njemu je pomoglo vrhunsko obrazovanje: u Bonu je studirao fiziku i još kao apsolvent je upisao studije medicine i specijalizivao se za sudsku medicinu. Nakon toga doškolovavao u oblasti toksikologije. Dugo je radio u različitim firmama, uoči odlaska u penziju bio je samostalni savetnik u pomenutoj branši. Sad je dobio posao u Istraživačkom centru za neurodegenerativna oboljenja. Kao stručni savetnik istražuje „nuspojave“ kod lekova koje uzimaju stariji pacijenti - i uživa kao da mu je trideset.

Kad telefon prestane da zvoni

Bernhard Switaiski
Bernhard SwitaiskiFoto: privat

Posao mu je našao nešto stariji radnik u Zavodu za zapošljavanje u Bonu. Bernhard Svitaiski je već proslavio 64. Rođendan, ali "vrlo rado" radi svoj posao posrednika, koji svojim vršnjacima traži novi posao.


Objašnjava i kako kod njega razlog što još uvek radi nije usamljenost. Iako je to inače drugi najčešći razloga zbog kojeg starije osobe dugo ostaju radno aktivne. Telefon bi prestao da zvoni, a prijatelja i kolega sa kojima su svakodnevno bili u kontaktu, vremenom pokazuju sve manje interesovanja za prijatelje penzionere.

Svitaiski se nimalo ne boji takve sudbine: član je brojnih udruženja i sve mu se čini da će i kao penzioner jedva nalaziti slobodnog vremena, pored brojnih termina. Priča kako se mnogo toga promenilo i u odnosu prema starijim saradnicima i u pravilima za odlazak u penziju. "Mladi su lepi (i jeftiniji), stari su glupi i skupi".

Rentner mit Minijob
Bolje nego da sede sami kod kućeFoto: picture-alliance/dpa

Sve je manje novca u penzionom fondu

Država je u jednom trenutku shvatila da je postalo teško puniti kase penzionih fondova, pa je produžila radni vek i pooštrila uslove za odlazak u prevremenu penziju. S druge strane, poznato je i da se životni vek u međuvremenu produžio za desetak godina. Ali promenilo se mnogo toga i kod poslodavaca. Donedavno je u kadrovskim službama važilo pravilo: mlađi su uvek bolji od starih, a pored toga manje koštaju. Vremenom su shvatili da mladim saradnicima firma možda isplaćuje manje platee, ali da im nedostaje iskustvo i stručnost onih koji su decenija u toj ili sličnoj firmi.

S obzirom da je i stručnjaka sve manje, Svitaiskom je bilo potrebno svega dve sedmice da iskusnog patologa i toksikologa Holta pošalje u neku firmu na razgovor. Apsolventi pojedinih fakulteta mogu biti srećni ako poziv dobiju i šest meseci nakon što su se javili Zavodu za zapošljavanje, a Holt se u tom roku već odlučio za jednog poslodavca i potpisao ugovor o radu.

Ipak i Holtu je jasno kako je on - još uvek – izuzetak u ovoj priči, pre svega zbog svojog iskustva. Zna i za saradnike i bivše kolege jednog instituta gde je radio, od kojih su neki od njih imali velikih problema da nađu novi posao, čak i sa pedeset godina.

Strah od starijeg od tebe

Holt priča kako nije reč samo o predrasudama i razmišljanju kako su "starci glupi" i nesnalažljivi u novim tehnologijama, nego i o jednostavnim međuljudskim problemima: "Kad stariji saradnik traži posao, u mnogim preduzećima o njegovom zapošljavanju odlučuju osobe koje su mlađe, a često i daleko manje stručne nego on." Utoliko ga već na vratima prepoznaju kao konkurenciju i pretnju sopstvenoj karijeri, odbiće ga "za svaki slučaj".

I savetnik u Zavoda za zapošljavanje ima slično mišljenje. Doduše, manja je mogućnost da ostanete bez posla kad vam je šezdeset i takvih onda ima i manje nego mladih nezaposlenih - ali kada izgubite posao, mnogo je teže pronaći novi. Firmama je sigurno čudno kada neko sa 58 godina dođe da traži posao. Istovremeno, iskustvo kandidata ide u prilog pozitivnoj odluci poslodavca. Uostalom, studije su utvrdile da su stariji radnici od neprocenjive važnosti za stabilnost i ozbiljnost čitavog odeljenja u kojem su zaposleni.

Holt dodaje i kako je velika retkost pronaći posao, koji se uklapa u hijerarhiju od ranije. Mnogi od njih moraju da se zadovolje položajem ispod svojih kvalifikacija. On je vrlo zadovoljan poslom koji je dobio, ne razmišlja o odlasku u penziju. U svakom slučaju želi da radi "do kraja", barem još pet godina dok ne napuni 65, a i za kasnije ima planove. Možda da ponovo bude samostalni preduzetnik i da radi kao samostalni savetnik.

Autori: R. Brojer / A. Šubić
Odg. urednik: Jakov Leon

Klaus von Holt
Klaus von HoltFoto: privat