1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Naftna mrlja zagađuje more i „trese“ Vašington

3. maj 2010.

Naftna mrlja u Meksičkom zalivu je jedna od glavnih tema današnjih izveštaja, komentara i analiza u nemačkoj štampi. Zidojče cajtung, donosi tekst pod naslovom „Americi preti najveće zagađenje naftom u istoriji“.

https://p.dw.com/p/ND05
Naftna mrlja stigla do delte MisisipijaFoto: AP

Zidojče cajtung, uz informacije o procenama količine sirove nafte koja svakog dana ističe u more zbog havarije i potonuća naftne platforme „Dipvoter horizon“ tu katastrofu poredi i sa čuvenom havarijom platforme „Ekson Valdez“ iz 1989. godine. „Tada je u vode oko Aljaske isteklo više od 40 miliona litara nafte. Sada u Meksički zaliv ističe oko 800.000 litara dnevno. Ako se rupa ne zapuši, neslavni rekord ’Ekson Valdeza’ bi sledeće meseca mogao da bude premašen.“

Zidojče citira i list „Tajms pikjun“ iz Nju Orleansa, koji prenosi da je do sada more kontaminiralo osam miliona litara nafte, ali taj list podseća da je posle orkana „Katrina“ i „Riota“ 2005. godine iz oštećenih naftnih platformi u Meksički zaliv iscurelo više od 30 miliona litara, a da to ipak nije ostavilo katastrofalne posledice po životnu sredinu.

Nezadovoljni senatori

Obama / USA / Ölpest
Obama na licu mestaFoto: AP

S druge strane, nafta je za more otrov koji je, kako piše ugledni minhenski dnevnik, stigao i do Bele kuće. Naravno, u prenesenom smislu, a radi se o problemima koji zbog najnovije ekološke katastrofe muče američkog predsednika Baraka Obamu. Šestorica senatora, inače vrlo lojalnih Obaminoj vladi, presavila su tabak i napisala predsedniku pismo koje je jasan znak opomene. „Tragična nezgoda naftne platforme Dipvoter“, pišu senatori, „više nam nego jasno pokazuje da nanovo moramo da se pozabavimo odnosom između troškova naftnih bušotina pred našom obalom – i koristi koju nam one donose“.

Protest šestorice senatora usmeren je na odluku Baraka Obame od 31. marta da ubuduće dozvoli korišćenje većeg broja lokacija u Atlantiku i Meksičkom zalivu za gradnju novih naftnih platformi. Uz to je predsednik najavio i subvencije za gradnju nuklearnih elektrana – u visini od 54 milijarde dolara, i to od poreza. Ta odluka bi zapravo trebalo da zadovolji desno orijentisanu političku struju i to ’u paketu’ sa merama ulaganja u obnovljive energije i zaštite klime koje su skrojene tako da zadovolje političku levicu. Sada je praktično ugrožen čitav ’paket’. Zato ne treba da čudi što je Obama lično preuzeo nadzor nad radovima oko čišćenja mora u Meksičkom zalivu, ali i istakao da je ’domaća proizvodnja nafte važan deo (američke) strategije sigurnog snabdevanja energijom“.

„Istorijska“ platformu

Isti list donosi i komentar katastrofe u kome autor analizira protivrečnosti savremenog sveta. Moderni načini snabdevanja energijom su obezbedili luksuzan stil života zapadnih zemalja, ali, čovek često precenjuje svoju moć nad tehnikom; „Svaka greška može imati fatalne posledice po organizam, život i životnu sredinu (...) što upravo pokazuje platforma Dipvoter horizon (...) Pre tačno osam meseci, ova platforma je pisala istoriju: njena ekipa je naišla na naftu ispod 1259 metara vode i 9426 metara stena. To je kao kada bismo napravili bušotinu koja seže sa vrha Mont Everesta do jednog kilometra ispod morske površine.

Sada ova platforma ponovo piše istoriju, jer je izazvala verovatno najtežu ekološku katastrofu u istoriji SAD“. Zaključak komentara: „Dipvoter horizon nas uči da će ljudi u budućnosti svoje snabdevanje energijom morati da organizuju sigurnije, fleksibilnije i ekološki čistije, uz pomoć decentralizovano građenih, malih postrojenja...“

Pripremio: Saša Bojić

Odgovorni urednik: Ivan Đerković