1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nagrada za blog duhovitog kritičara Kine

7. maj 2013.

Ovogodišnje nagrada Bob koju dodeljuje Dojče vele za najbolji blog, pripala je Kinezu Li Čengpengu. On na duhovit, ali i vrlo kritičan način piše o životu u Kini, korumpiranim vlastima i nedostatku prava.

https://p.dw.com/p/18Sy4
Foto: STR/AFP/Getty Images

Početkom 2013. godine, o njemu nisu pisali samo kineski mediji. Prilikom predstavljanja zbirke eseja „To zna ceo svet“, autoru Liju Čengpengu kineske vlasti su takoreći „začepile usta“. Svojim čitaocima i obožavateljima nije smeo ni da se zahvali, niti da sa njima razmeni koju reč. Na kineskom mikroblogu, Sina Vejbo, samo je suvoparno napisao: „Oni su svi ludi!“ Na sledećem čitanju iz spomenute zbirke eseja, Li Čengpeng osvanuo je u majici na kojoj je pisalo: „Sve vas volim“, a preko usta je zavezao veliku crnu traku. Tokom potpisivanja knjige nije prozborio ni jednu jedinu reč. I mnogi njegovi istomišljenici i čitaoci u publici, takođe su bili sa povezima preko ustiju. Ceo događaj je snimljen i objavljen na „Jutjubu“. Od tada je ta akcija postala simbol borbe mladih Kineza za njihova prava i slobodu izražavanja mišljenja.

Na spomenutom mikroblogu, Sina Vejbo, Li Čengpeng danas već ima više od sedam miliona sledbenika. U novembru 2012. godine on je na Univerzitetu u Pekingu održao govor u kojem je naglasio da „Kina zaboravlja da govori, i to već decenijama“. U govoru održanom pred studentima, koji je ubrzo nakon toga takođe osvanuo na internetu, naglasio je da on lično nema nikakve političke ambicije: „Jedino čemu stremim je da steknem pravo na govor i pisanje“. Njegov stil izražavanja uvek je nekako opušten, čak i kada komentariše cenzuru i uopšte situaciju u Kini: „Uvek kada vlasti objave da naša zemlja proizvodi najviše knjiga i časopisa, ja mislim da naša zemlja zapravo proizvodi najviše toalet-papira“.

Novi oblik protesta

Sa svojih četrdesetak godina, Li Čengpeng ne pripada doduše redu najmlađih blogera u Kini, ali njegov rad u svakom slučaju pripada redu jedne nove protestne kulture. Za razliku od ranijih godina, danas kritičari režima u Kini više ne ističu sveopštu lošu situaciju već ciljano pronalaze probleme i iznose ih u javnost. Ponekad je pri tom reč o nekom korumpiranom gradonačelniku u provinciji ili pak o odgovornima u građevinarstvu – čija loša i nekvalitetna gradnja može da prouzrokuje smrt hiljada osoba. Primer takve gradnje je slučaj kada se u maju 2008. godine u provinciji Sečuan dogodio potres u kojem je, zbog loše gradnje zgrada, život izgubilo više od 100.000 osoba.

Li Čengpeng
Li ČengpengFoto: STR/AFP/Getty Images

Tu katastrofu doživeo je i sam Li Čengpeng. Video je decu koja su umirala jer niko nije mogao da ih izvuče iz ruševina zgrada koje su se srušile. Nikako nije mogao da razume kako je moguće na jednom području na kojem se potresi često događaju, graditi kuće koje se ruše kao kule od karata pri najmanjem pomicanju tla. „Ono što me tada još više zbunilo jeste pitanje zašto žrtve 11. septembra 2011. godine imaju imena, dok su naša deca bezimena“, napisao je četiri godine kasnije na svom blogu.

Li Čengpeng sa sledbenicima je posetio to područje nakon potresa. Ciljano je proučavao kvalitet građevinskog materijala od kojeg su sagrađene škole. Od mnogobrojnih škola samo je jedna uspela da se odupre potresu. Tu su naravno i svi preživeli, kako učenici tako i učitelji. Ispostavilo se da je to bila jedina zgrada na tom području sagrađena prema pravilima i zakonima gradnje. Taj slučaj izneo je u javnost, o tome su pisali i kineski mediji, a on sam je na tu temu napisao i esej pod naslovom: „Istina o čudotvornom preživljavanju učenika i učitelja u osnovnoj školi Longhan“.

Rodoljublje ima različite strane

No, Li Čengpeng nije oduvek bio takav protivnik režima. Kada je bio mlađi, kada je radio je kao sportski komentator i bio, kako sam kaže, rodoljub. Kritika vlasti za njega nije postojala. Mislio je da sa Zapada dolazi sve ono najlošije – demokratija na primer, koja je tada po njemu bila „otrov za društvo“. No, takav slepi patriotizam nestao je nakon događaja u Sečuanu kada je shvatio da rodoljublje znači da se sopstvenu zemlju i stanovnici moraju i štititi, ako treba i po cenu sopstvenog života. „Ako na kraju života budem pisao autobiografiju, sigurno ću početi sa 2008. godinom. Pre toga sam bio idiot“, napisao je Li Čengpeng na svom blogu.

Strast koju oseća kao kritičar režima pišući neugodne istine iz kineske svakodnevice, izuzetno je vidljiva i u njegovoj prvoj knjizi „Li Kele suprotstavlja se rušenju“. Reč je o ljudima koji pružaju otpor rušenju svojih domova i prisilnoj selidbi.

Godine 2010. želeo je da se u svom rodnom gradu Čengdu, kao nezavisni kandidat kandiduje na izborima za Narodnu skupštinu. Naime, u Kini može da se kandiduje svako, ali šanse imaju samo članovi Komunističke partije. Njegova kandidatura nije naišla na oduševljenje lokalnih vlasti, što nije osetio samo on, već i članovi njegove porodice. Lijev sin na primer, izgubio je tih dana sportsku stipendiju uprkos velikom talentu za tenis. Kao što je pretpostavio, na izborima nije imao nikakve šanse. Nakon izbora je „priznao poraz“, iako je zapravo iz svega izašao kao pobednik – uspeo je da se kandiduje na izborima što je izazvalo određene reakcije vlasti. Već to je bilo dovoljno.

www.blog.sina.com.cn
www.blog.sina.com.cnFoto: blog.sina.com.cn/lichengpeng

Aktraktivan i duhovit muškarac

Njegov osvežavajući stil, hrabrost i uopšte način na koji ukazuje na situaciju u Kini, uverio je i članove žirija za dodelu nagrade Bobs. Hu Jong, jedan od članova komisije, i sam bloger i novinar, posebno ceni njegove (protestne) akcije i duhovit način pisanja. Prema njegovom mišljenju, Li Čengping svojom inteligentnom igrom reči, naročito je omiljen kod mlade publike. „Osim toga, on je i atraktivan“, rekao je Hu Jong namigujući. Budući da je osvojio i ostale članove žirija, blog Lija Čengpenga www.blog.sina.com.cn, dobio je nagradu Dojče velea kao najbolji.

Autorke: Silke Vinš / Željka Telišman
Odgovorni urednik: Ivan Đerković