1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Narkomanke u Avganistanu

Renke, Ljiljana31. januar 2008.

Avganistan je prvi u svetu po proizvodnji droga – najveći deo krijumčari se po svetu, ali dovoljno ostane i za unesrećivanje Avganistanaca.Procenjuje se da je u zemlji oko milion narkomana, medju njima je i mnogo žena.

https://p.dw.com/p/D0HL
Zaplenjeni paketići heroina iz AvganistanaFoto: dpa

Na prvi pogled odeljenje za lečenje bolesti zavisnosti u Sanga-Amaj centru u Kabulu liči na potpuno normalnu bolnicu: osam kreveta, u pozadini se čuje televizija.m Ali, žene koje se instinktivno ogrću šalovima i skrivaju lica kada dođe posetilac, ovde se leče zbog droge. "Počela sam sa opijumom, a nastvila sa heroinom, kaže Sabera, omanja žena, s licem punim bora,koja jedva da još ima zube. Deluje mnogo starije za svojih 45 godina. Jedan rođak joj je dao opijum, jer je bila očajna kada joj je umro muž pre sedam godina.Kada je dejstvo opijuma počelo da popušta, prešla je na heroin.

Mali kapaciteti za lečenje

Sabera je jedna od prvih pacijentkinja Centra u Kabulu,koji je otvoren prošlog leta.Doktorka Šaista, koja je koordinator programa kaže:"Na listi čekanja nalazi se oko 100 žena. Centar, koji se finansira od stranih donacija, može da primi samo 16."Kristina Oguz, predstavnica Organizacije u Kabulu, priča:"Biro UN za borbu protiv droge i kriminala je 2005.godine predstavio jedan izveštaj po kome u Avganistanu postoji 200 000 zavisnika od opijuma."

Gram heriona 1 evro

U Avganistanu su opijum i heroin lako dostupni. Ova zemlja pokriva 90 odsto proizvodnje opijuma. Povećanom proizvodnjom maka pale su cene droge. Gram heroina košta u Kabulu oko jedan evro.Za zemlju u kojoj mnoge porodice jedva da imaju da se prehranjuju to je još uvek mnogo. Sabera priča:"Radila sam sve kako bih platila drogu. Radila, ali i prosila. Sve dok mi nije dozlogrdilo i onda sam došla u ovaj Centar".

Lečenje je strogo: 15 dana bez droge i 15 dana rehabilitacije. O ženama se posle toga još šest meseci brinu dva lekara, 16 medicinskih sestara i jedan socijalni radnik. Članovi porodice o tome često ne znaju ništa, jer je ovisnost od droge sramota. Sabera je na lečenje dovela i dvoje svoje dece, dvanaestogodišnju ćerku i petnaestogodišnjeg sina, koji su takođe ovisnici. Bilans Centra može da se vidi: 200 pacijentkinja je prošlo program lečenja, a poznato je samo 7 slučajeva povratnika.