1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Narod će srušiti zid straha

15. mart 2012.

Pre tačno godinu dana započela je pobuna protiv sirijskog vlastodršca Bašara al Asada. Ona je eskalirala u krvoproliće i građanski rat sa hiljadama mrtvih i izbeglih. Kraj nasilja, tako se bar čini, nije ni na vidiku.

https://p.dw.com/p/14Knt
Foto: picture-alliance/dpa

15. mart 2011. – Protest studenata protiv Asada u Damasku. Bio je to početak.

„Nema kompromisa s teroristima, koji naoružani šire haos. Nema kompromisa sa onima, koji su se sa strancima urotili protiv nas“, isticao je tada Asad. Pritom su za njega teroristi o kojima priča – uhapšeni studenti koji su na zidovima pisali parole o slobodi. Uzrok tadašnjeg početka pobune bili su uznemireni roditelji koji su zahtevali da se njihova deca puste na slobodu.

„Bašar na vešala“, uzvikivali su uskoro nakon toga demonstranti. Režim uzvraća pucnjevima na nenaoružani narod, hapšenjima i mučenjima.

Homs zatim postaje uporište pobunjenika, ali i glavna meta napada Asadovih trupa. Bilo je to kobno, pre svega za stanovništvo koje bez oružja stoji nasuprot do zuba naoružanim Asadovim vojnicima.

Za to vreme Asad, već odavno započeti građanski rat raspiruje rečenicama poput ove: „Mi ne ubijamo svoj narod. Nijedna vlada na svetu ne ubija sopstveni narod. Tako nešto rade samo ludaci.“

Dve propale rezolucije

Već odavno se postavlja i pitanje: da li je sirijska opozicija u stvari jedinstvena? Dobar poznavalac Sirije Hilal Kašan sa američkog univerziteta „Bejrut“ kaže: „Sirijci su religijski i etnički podeljeni. Opozicija je nejedinstvena. Čak ni sirijsko Nacionalno veće, kao najvažnija opoziciona grupacija, nema jedinstveno mišljenje. A i međunarodna zajednica ne govori jednim glasom – Zapad odbija da interveniše u Siriji, navodeći da bi to trebale da preduzmu arapske zemlje. Ali i Arapi nisu jedinstveni.“

Rezolucije koje je trebalo da budu usmerene protiv nasilja Asadovih trupa dva puta su propale zbog protivljenja Kine i Rusije u Savetu bezbednosti UN. Te dve zemlje se zaštitnički odnose kad je u pitanju Asad, i prodaju oružje režimu u Damasku. Vlade u Moskvi i Pekingu smatraju da ih je Zapad prevario u slučaju Libije. Kina i Rusija se, naime, nisu protivile rezoluciji o Libiji, ali je, po njima, teška vojna intervencija na strani pobunjenika i protiv Gadafija otišla predaleko.

Profesor Hilal Kašan smatra da u Siriji neće doći do intervencije Zapada. „Troškovi i posledice bili bi ogromni. Sirijska vojska je mnogo jača od Gadafijeve. Intervencija bi bila samoubistvo. Ali, što duže bude trajao ovaj konflikt, utoliko je manja verovatnoća da će većina naroda i dalje ćutati. U dogledno vreme narod će srušiti zid straha i okrenuti se protiv režima“, smatra Kašan.

Autori: Ulrih Leidhold / Marina Martinović
Odgovorni urednik: Ivan Đerković

Hasana Abu Firasl (levo) pobegla je sa decom iz Sirije u Liban
Hasana Abu Firasl (levo) pobegla je sa decom iz Sirije u LibanFoto: AP