1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ne zna za nezavisnost Kosova

Prizren, Refki Alija 11. mart 2008.

Malobrojni meštani Bogoševca, srpskog sela podno Šar-planine, sa desne strane regionalnog puta Prizren-Štrpce, ne znaju šta se dešava na Kosovu, niti da je 17. februara proglašena nezavisnost.

https://p.dw.com/p/DLub
Dušanka Tanasković, jedna od šestoro žitelja u BogoševcuFoto: DW

Da stanovnici Bogoševca ne znaju šta se dešava na Kosovu, za Dojče Vele potvrđuje i Dušanka Tanasković rečima: "Ma nemojte mi reći! - nisam čula...“

Priseća se ona nečeg neuobičajenog, ali joj ni na kraj pameti nije da je reč o veselju zbog proglašenja nezavisnosti Kosova. Nema, naime, ni radio ni TV-program; o štampi da i ne govorimo. “Odakle bih mogla da znam šta se dešava? Niti sam znala da li će biti nešto ili ne. Na cesti čujem sirenu na kolima, ali i gočeve. Pomislila sam, međutim, da je to uobičajeno i da je reč o nekoj svadbi. Nije me bilo strah.“

Tanaskovićeva, koja je jedna od šestoro žitelja u Bogoševcu i nikada nije napuštala rodno selo, kaže da ni pre a ni posle 17. februara nije imala nikakvih problema. “Ne, ne nisam imala nikakvih problema. Grehota je govoriti nešto što nije istina.“

"Živeću i ostaću u selu"

Ova sedamdesetogodišnjakinja ne misli da napušta selo. Tu je rođena, ceo život je tu provela, tu joj je suprug sahranjen, pa će i ona ostati u Bogoševcu. „Ako ostanu svi koji su i do sada bili tu, ostaću i ja. Neću se pomerati sa svog praga i nije me strah. Mislim kada Albanci mogu da žive, živeću i ja. Pa nećemo da se bijemo, nećemo se svađati. Neće da mi otimaju valjda imanje... Zašto da idem i ostavim sve moje imanje? Ostaću, a verujem da će mi kao i do sada dolaziti deca koja žive u okolini Beograda“.

Šporet na drva deli sa Albancima

Tanaskovićeva pokazuje na šporetu šerpu njenog prijatelja Albanca iz Prizrena koji svakodnevno dolazi kod nje i tu kuva jelo jer, kako ona podseća, u gradu često nemaju struju a ovde ona uvek ima drva i loži šporet: „Dolazi kod mene moj prijatelj Iso sa suprugom Dritom a sa njima često dolazi i snaha sa unukom. Lepo se družimo i uvek mi pomaže kada mi bilo šta ustreba. Moj sin Rade, koji je poljoprivredni inžinjer, bio je pobratim sa njima pa se to prijateljstvo i dalje nastavlja“.

Portparolka sela

Tanaskovićeva, koju u selu zovu "portparolom" jer se ne libi da priča sa novinarima, a u kući su joj brojne slike mnogobrojnih novinarskih ekipa skoro iz celoga sveta, ima specifičnu poruku za svoje sunarodnike koji žive u široj okolini Beograda: „Sećam se kada je neki doktor Bojić, kad je video da su Srbi napustili Kosovo, poručio da se odmah vrate. Da su ga tada poslušali, sada bi svi bili ovde a ne da se potucaju tamo po tuđim stanovima, plaćaju kiriju a ovde im sede prazne kuće i stanovi. Poručujem svima da se vrate i ovde ne prodaju svoju imovinu."

U Bogoševcu je do juna 1999. živelo više desetina žitelja a sada ih je ostalo svega šestoro. Selo su prve dve – tri godine nakon dolaska UNMIK-administracije danonoćno čuvali pripadnici KFOR-a, ali sada toga nema i nije zabeležen nijedan incident.