1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nemačka i reforme UN-a

23. septembar 2006.

Zasedanje Generalne skupštine UN-a ove godine su obeležili sukobi na Bliskom i Srednjem istoku, nove prepreke izmedju zapadnog i islamskog sveta, što je najavljenu reformu UN-a potisnulo u drugi plan.O temeljnoj reformi UN-a i Saveta bezbednosti govorilo se manje nego pre godinu dana, iako bi ta tema morala pod hitno da se nadje na dnevnom redu.

https://p.dw.com/p/B8Om
Šef nemačke diplomatije Frank Valter Štajnmajer za govornicom na Generalnoj skupštini UN-a
Šef nemačke diplomatije Frank Valter Štajnmajer za govornicom na Generalnoj skupštini UN-aFoto: AP

Došlo je i do sinhronizovanog napada južno-američkih lidera Čaveza i Moralesa protiv velesile SAD, a ministar inostranih poslova Nemačke, Frank Valter Štajnmajer upozorio je na opasnosti nove podele sveta izmedju neprijateljski nastrojenih blokova.

Generalna skupština UN-a je telo u kojem se podjednako vrednuje svaki glas, bez obzira da li je reč o državama patuljcima ili velesilama. Uprkos tome, uloge unutar Ujedinjenih nacija su jasno podeljene, najbolji dokaz je debata koja je vodjena ove godine. Pravi moćnci su pet stalnih članica Savezata bezbednosti. Oni su svesni svojih privilegija i čine sve da tako večno i ostane. Suštinska reforma Saveta bezbednosti UN-a je stoga samo san nepopravljivih optimista. I šef nemačke diplomatije Frank Valter Štajnmajer ovu osetljivu temu načeo je iz obaveze tek na kraju svog govora.

Drugu grupu čine provokatori. Oni koriste generalnu diskusiju kako bi se obračunali sa večnim neprijateljima i kritikovali Ujedinjene nacije. Ove godine je tako nastupio predsednik Venecuele Ugo Čavez koji je u svom detinjastom govoru Džordža Buša označio kao djavola. Provokatorima pažnja svetske javnosti uliva sigurnost, ali oni istovremeno blate ugled UN-a kkao mesta za razumevanje naroda. Postoji i treća grupa u koju takodje spada i Nemačka. To s u zemlje, bez kojih bi Ujedinjene nacije bile samo kulise, jer one daju najveće finansijske uloge, a takodje učestvuju i u brojnim mirovnim misijama. Nemački ministar inostranih poslova je naveo sva mesta gorućih kriza u svetu i šta Nemačka zajedno sa drugim zemljama čini da se one reše. Žalosno je to što se ova lista iz godine u godinu uvećava, sumorni su bilanski protiv udara u Avganistanu i na Bliskom Istoku. Pri tom ne treba smetnuti sa uma ni zabrinutost da bi se Zapad i islamski svet mogli naći u dugotrajnoj konfrontaciji.

Ujedinjene nacije bi za sve ove probleme trebalo da ponude orijentaciju i viziju, doprinesu poverenju i izlečenju. Takva želja je razumljiva, iako je jasno da su Ujedinjene nacije neizmerno preopterećene. Ukoliko ne usledi temeljna unutrašnja reforma, svaka naredna goadina dovodiće do daljeg gubljenja poverenja u svetsku organizaciju. Time se objašnjava i sve veći broj šefova država koji sa govornice u Njujorku samouvremeno poručuju kako Ujedinjene nacije sa svojom sadašnjom strukturom za njih nemaju nikakav legitimitet. Kada Štajnmajer za istom govornicom iznosi svoju nadu da bi UN mogle doživeti renesansu u odnosu na brojne sukobe u svetu, tada on donekle olako prelazi preko najvažnijih problema svetske organizacije. Bez opšteg uvažavanja i i uverljivosti UN ne mogu preživeti, a upravo je to ono što nedostaje. Naravno da su UN neizbežne u borbi protiv siromaštva, gladi i bolesti. Medjutim teške povrede ljudskih prava poput onih u Darfuru nisu savladane. Razloge za to bi trebalo da potraže upravo zemlje poput Nemačke, umesto da diskusiju o tome prepuste provokatorima.

Nina Verkhojzer