1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Nemačka pomoć koja se ne zaboravlja

13. decembar 2011.

Na današnji dan pre 30 godina (13.12.1981.) vojno veće preuzelo je vlast u Poljskoj i proglasilo ratno stanje. Poljaci su teška vremena preživeli i zahvaljujući pomoći iz Nemačke.

https://p.dw.com/p/13RXF
Utovar paketa za Poljsku
Utovar paketa za PoljskuFoto: Oriana & Wolfgang Stock

Proslavu Božića 1982. godine, tada 15-godišnja Marija Jarmošuk, nikada neće zaboraviti. Otkada je vojno veće, godinu dana ranije preuzelo vlast u Poljskoj i proglasilo vanredno stanje, ubijeno je 50 i uhapšeno više do 5.000 ljudi. Marijina majka je u leto 1982. godine takođe uhapšena. Pošto je njen otac bio u inostranstvu, Marija i njene dve sestre ostale su same kod kuće. S obzirom na to da je najstarija bila punoletna, nisu morale da budu zbrinute u nekom od dečijih domova. Bankovni račun Marijine majke bio je zamrznut.

„Sećam se da je trpeza bila prazna. Jedino što smo imale bila je božićna jelka. Sve je bilo tako tužno. U jednom trenutku neko je pozvonio na vrata i doneo nam paket. Unutra su bili orasi i narandže. Veće u životu nisam videla. Nikada neću zaboraviti miris tih narandži koji se širio kroz celu sobu“, seća se Marija Jarmošuk.

Marija Jarmošuk 1982.
Marija Jarmošuk 1982.Foto: Maria Jarmoszuk

Komšijska pomoć

Pošiljalac paketa bila je porodica Majer iz Minhena. U crkvenoj zajednici saznali su da u Poljskoj postoje tri devojčice koje žive bez roditelja. Majerovi nisu bili jedini: Nemci su, nakon proglašenja ratnog stanja, u Poljsku, za nekoliko meseci, poslali preko 30 miliona paketa. Bili su to paketi sa osnovnim životnim namirnicama. Berlinski režiser Lev Hohman, u filmu „Paketi solidarnosti“ priseća se 30-godišnjice vojnog puča i talasa donacija iz Zapadne Nemačke.

„Ono što me impresioniralo bila je velika spremnost i angažman ljudi koji su pomogli. Danas smo navikli da donacije uplaćujemo preko bankovnih računa. Ti ljudi sami su seli za volan i odvozili pomoć, a da nisu ustuknuli pred šikaniranjima vlasti i na graničnim prelazima. Dali su sve od sebe kako bi pomogli susednoj Poljskoj i ljudima koji su tamo živeli“, kaže Hohman.

U Hohmanovom filmu govori se o običnim ljudima, poput špeditera Georga Ditriha iz Ofenburga koji je lično u svojim kamionima vozio pakete pomoći u Olštin na severu Poljske. Sada, skoro 90-godišnji Ditrih, još uvek jednom godišnje odlazi u Olštin gde nosi poklone u školu koju pohađaju gluva deca. Junakinja Hohmanovog filma je i lekarka Kristina Gref iz Frankfurta koja je krijumčarila literaturu i pisaće mašine pripadnicima poznatog poljskog sindikata „Solidarnost“ na čijem čelu je bio Leh Valensa.

Ratno stanje u Varšavi
Ratno stanje u VaršaviFoto: AP

Nova slika o Nemačkoj

Paketi pomoći dolazili su i iz ostalih evropskih zemalja, ali i SAD i Japana. Ipak, iz Nemačke je stizao najveći broj paketa zato što je nemačka vlada u februaru 1982. godine ukinula poštarinu na pakete pomoći za Poljsku. Koordinacija humanitarne akcije se najvećim delom odvijala preko katoličke crkve koja je poljskoj vladi bila trn u oku. Bez obzira na to, ipak je odlučeno da se akcije ne ometaju. Naime, vlastodršci su znali da sami ne mogu da prehrane stanovništvo.

Prijatelji u nevolji
Prijatelji u nevoljiFoto: DW

„Za starije generacije to je bilo od velikog značaja. Dakle, za one koji su rat doživeli kao dete ili odrasla osoba. Njihova slika o Nemcima se do tada zasnivala na nacističkom vremenu ili na onom što im je nudila sovjetska propaganda. Međutim, nakon toga, slika o Nemcima se promenila. Ona je odjednom postala pozitivna“, kaže Marija Jarmošuk.

Bivši vođa sindikata Leh Valensa u filmu „Paketi solidarnosti“ jasno kaže: „Borba ’Solidarnosti’ bez pomoći iz inostranstva ne bi imala velike šanse za uspeh“. Levu Hohmanu jasno je i to da su od svoje spremnosti da pomognu profitirali i sami Nemci.

Autori: Fridel Taube / Mehmed Smajić
Odgovorni urednik: IvannĐerković