1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Novi sjaj Bode - Muzeja

19. oktobar 2006.

Sanacija Bode Muzeja na berlinskom muzejskom ostrvu trjala je pet godina. Posle 1939, tek sada će, u punoj lepoti moći da se vidi kolekcija skulptura berlinskih muzeja. Povodom ponovnog otvaranja Muzeja Bode, u četvrtak i petak otvorena su vrata posetiocima. 18. oktobra 1904. završena ej zgrada Muzeja u neo baroknom stilu namenjena privatnim zbirkama i izlaganju skulptura iz tih kolekcija. Stanovnici Berlina su po otvaranju ovo zdanje podsmešljivo nazvali "zadnjica Berlina" zbog njene dve okrugle kupole i zbog položaja, jer leži uklještena na kraju ostrva izumedju reke Špree i Železničke ulice. Zdanje, svojevremeno shvaćeno kao brutalni modernizam, presecalo ej prusku Arkadiju Ovo podsmehivanje gradjanstva može se razumeti i

https://p.dw.com/p/BAT1
Izložb skulptura u Bode-Muzeju u Berlinu
Izložb skulptura u Bode-Muzeju u BerlinuFoto: DW

kao reakcija na potrebu Hohenzolerna za pompeznom reprezentacijom koja ej bila manifestna 18. oktobra 1904. prilikom otvaranja.

Vilhelm Bode, istoričar umetnosti, koji je tokom carstva ostavio svoj umetnički pečat, bio je prvi privatni kolekcionar Berlina i veoma se angažovao u stvaranju univerzalne kolekcije za kraljevske muzeje na Ostrvu muzeja. Bode je želeo da izgradi renesansni muzej, što je bilo saobrazno njegovoj velikoj ljubavi prema umetnosti toga vremena. Njemu je kao vičnom političkom taktičaru bilo jasno da bi se ta ideja mnogo brže realizovala uz pomoć carevog sina, ako bi se muzej izgradio u slavu umrlog cara Fridriha Trećeg koji je vladao samo 99 dana.

Centralna osovina ovog muzeja je upečatljiva demonstracija onoga kako su Hohencolerovi sebe želeli da predstave.

Danas nakon velike svečanosti ponovnog otvaranja muzeja koji od 1956 nosi sasvim gradjansko ime Bode Muzej, bazilika je koncepcijski je obnovljena, onako kako je Bode planirao.

Bodeova ideja o uredjenju zadanja pre 100 godina bila je da sva umetnička ostvarenja epohe prikaže zajedno: skulpture, slike i komade nameštaja koji treba da osvetle vreme i istaknu jedni druge. Njegova zamisao bila je da kroz umetničko-istorijsku dokumentaciju, takodje i kroz reprezentaciju najvećih umetničkih blaga, estetskim iskustvom omogući uživanje i onima koji ne spadaju u velike poznavaoce umetnosti.

Umetnička dela treba da deluju u postoru koji je što bliži izvornom kontekstu, i tako jasne forme bazilike zaista dočaravaju Firentinski crkveni prostor renesanse, u prostorima poput oltarskih, inscenirane su sakralne slike i skulpture toga vremena....

Sanacija novog Bode Muzeja trajala je pet godina, i u njemu se prvi put nakon 1939 mogu videti zbirke skulptura Berlinskih muzeja u svojoj punoj lepoti. ...

Težište sadašnje postavke Bode muzeja su skulpture, a u njemu su i predmeti iz Vizantijskog muzeja i Muzeja zbirki starog novca. Direktor muzeja Arne Effenberger i njegov tim su elegantno postavili oko 1700 velikih i malih skulptura počev od vremena kasne antike, pa do klasicizma, kombinujući izložbu sa još 150 slika, zatim komandnog nameštaja, i originalnih portala i tavanica koje je Bode ugradio.

U predstavljanju svih epoha funkcioniše ovaj uzajamni spoj. Tako se na primer posetilac više puta susreće sa delom Johanesa Tojfersa, skulpture izvedene u drvetu, a i na maniričnim slikama na platnu. Za divljenje je i nemačka sakralna umetnost iz perioda rane renesanse, najpre kroz postavku pojedinačnih figura, a onda i u kontekstu čitavog ansambla starijih dela. Kao što postoji mogućnost da se dokuči naročita raznobojnost u španskoj umetnosti 16 veka, ne samo kroz figure Hrista, nego i jednog ormana ili slke kralja Filipa Drugog pod čijim okriljem je sve to i stvoreno. Vrhunac opreme prostora je kabinet sa freskama Tiepola.

Ako se baci pogled u prostor gde su izložena dela romanike, kada se pogleda nemačka sakralna umetnost Srednjeg veka ili italijanski barok, svuda su sale, opremljene sa velikom pažnjom i uz očigledno poštovanje u odnosu prema pojedinim delima. Tako da je za majstorsko delo, Madonu iz Dangolshajma od Nikolausa Gerhaerta von Leydena iz 15 veka, sa njenim uvrnutim loknama u odeći sa faltama, izdvojen čitav prostor jedne sobe.

Još tokom posete muzeju u vreme restauracije, pre pola godine bilo je očigledno da su arhitekte Tesar i Fišer učinili vidljivim nekadašnju pompu dinastije Hohencoler, a da pri tom nisu podlegli nostalgiji. Tako je sad timu Bode muzeja, koji je pola godine radio na estetskim rešenjima, uspela koncepcija u ključnim stvarima.

Kada je Bode započeo da novcem Hohencolerna sakuplja umetnička dela, to je očigledno stalna trka da nadoknadi Nemačkoj ono što su Francuska i Velika Britanija već imali, da postane sila kada je u pitanju istorija umetnosti. I zato je Bode izgradio pompezne muzeje na umetničkom ostrvu na reci Špree. 100 godina kasnije, Berlin se ponovo nada da će sa umetničkim blagom koje poseduje, priključiti svojim uzorima, poput Louvre (Luvra)Nada se polaže i u veliki broj posetilaca, i ako Master plan za Ostrvo umetnosti jednom bude ostvaren, generalni direktor državnih muzeeja Klus Peter Šuster očekuje da u svojim muzejima vidi pet do 6 miliona posetioca godišnje. U svakom slučaju, Bode muzej je svoj zadatak uradio dobro.