1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Novi ugovor, nova nada

Renke, Ljiljana14. decembar 2007.

Govori političara zvuče veoma poznato. Istorijski dan, nova etapa, savladana kriza - i sve te reči su već jednom upotrebljene, prilikom potpisivanja ugovora EU pre tri godine u Rimu.

https://p.dw.com/p/CbcT
Lisabon, Portugalija
Lisabon, PortugalijaFoto: picture-alliance/ dpa

Tada je ustav potpisalo 25 šefova vlada, podjednako svečano i podjednako ozbiljno kao i u Lisabonu. Neuspeh je doživljen kada su glasači u Francuskoj i Holandiji rekli "ne". Na kraju je više država, među kojima su Velika Britanija i Poljska otkrilo da nije oduševljeno ustanim projektom.

Tokom dve i po godine bolne diskusije stvoren je konačno novi razvodnjeni ugovor koji se slučajno zove "lisabonski", jer Portugal predsedava Unijom. Ostaje nada da Ugovor neće doživeti istu sudbinu kao i njegova velika sestra. Reformski, ili promenjeni ugovor, kako ga je u prvoj polovini godine nazvala nemačka kancelarka Angela Merkel, mora da bude ratifikovan u datom roku,kako bi postao međunarodno- pravno važeći. Trenutno se čini kao da bi još jedino u Velikoj Britaniji moglo da dođe do teškoća. Gordon Braon želi da spreči glasanje, jer tačno zna da bi njegovi sunrodnici mogli da odbiju ustav. Oni veruju u glasine o evropskoj super državi, koja bi trebalo da bude osnovana preko ovog ugovora. Činjenica je pak, da su svi državni simboli, kao što su zastave i himne potpuno uklonjeni.

Predsednik Evropskog parlamenta Hans Gert Petering je citirao stari, ali zbog toga ne manje stvaran Evropski osnovni zakon: Evropljani su iz kriza uvek izlazili ojačani. Činjenica je da je ugovorom iz Lisabona, EU modernizovana i prilagođenija rastućoj veličini Unije. Takođe je činjenica i da Ugovor ne sadrži pravac u kome će se Unija dalje razvijati.

Ova rasprava tek predstoji. Francuski predsednik Nikola Sarkozi je najavio da bi ova rasprava trebalo da se vodi najkasnije za vreme njegovog predsedavanja Unijom u drugoj polovini 2008.godine.

Večni spor između dva krila EU, dakle onih koji bi želeli da prodube povezivanje jednih s drugima i onih koji zagovrajaju što je moguće brže proširenje, nije odlučen. Takođe ne ni ugovorom iz Lisabona, koji doduše jeste kamen temeljac, ali ne i konačna reč. EU će se kao i proteklih 50 godina razvijati , ponekad sporije, ponekad brže. Ugovor iz Lisabona neće biti poslednji. I na kraju uteha za one koji su skeptični u odnosu na EU:m prvi put ovaj ugovor asadrži takođe i mogućnost da neka zemlja istupi iz Unije.