1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Oživljavanje privrede (ne)moguća misija

Faber, Sabine12. januar 2009.

Privredni pokazatelji širom sveta izgledaju prilično sumorno. SAD su već godinu dana u recesiji, privredni razvoj Azije polako posustaje. Programi za oživljavanje privrede izgledaju kao najbolje lekovito sredstvo.

https://p.dw.com/p/GWW5
Sve navodi na recesiju?
Sve navodi na recesiju?Foto: picture-alliance / chromorange

Kina će investirati oko 534 milijarde evra u razvoj privrede. I budući predsednik SAD Barak Obama traži podršku za program vredan 575 milijardi evra. Mihael Brojninger iz Hamburškog instituta za svetsku privredu kaže.

„Reč je o državnim izdacima. Ovde na primer država može da podrži građevinarstvo, ali istovremeno bi trebalo osnažiti i potrošnju. To se najbolje postiže ako se domaćinstva rasterete i time se poveća kupovna moć.“

Japan će staviti težište na poreske olakšice

Za tu namenu Japan će obezbediti 95 milijardi. SAD će smanjenjem poreza podržati pre svega preduzetnike i srednji stalež. Kina će novac uložiti u infrastrukturu i u socijalne programe. Međutim, nezavisno od toga koje sredstvo će biti upotrebljeno, važno je i kako će biti dozirano, smatra Brojninger:

„Mora se povesti računa o tome da se ne investira previše u infrastrukturu i time izazove pregrejanost u građevinskoj branši. S druge strane: ukoliko programi poreskih olakšica budu mali, ni oni neće imati dejstva. Zato je veoma bitno to dobro odmeriti.“

Nemačka zavisi od izvoza

Osim toga, dejstvo programa mora brzo da se primeti. Upravo kod poreskih olakšica je to problem jer izmena zakona obično dugo traje. U suštini, programi za razvoj privrede teško se mogu porediti i primenjivati na druge zemlje. Brojninger naglašava:

„Nemačka mnogo zavisi od izvoza. Mi imamo slabu potražnju na našem tržištu i zbog toga u Nemačkoj moraju biti preduzete sasvim drugačije mere nego u SAD.“

Međutim, nije sve u politici, bitna je i psihologija, kaže ovaj stručnjak: „Samo primena državnih mera ne može da reši problem. Mora postojati i poverenje u budućnost kako u firmama, tako i u domaćinstvima. Zbog toga je bitan taj psihološki efekat. Mora se povesti računa, jer koristeći samo minimalne mere, država to poverenje pre može da uništi nego da ga izgradi.“