1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Obamina borba sa skandalima

16. maj 2013.

Zbog više skandala, američki predsednik Barak Obama je na meti oštrih kritika. Evo objašnjenja tih skandala uz nekoliko karakterističnih komentara objavljenih u štampi na nemačkom jeziku

https://p.dw.com/p/18ZJv
Foto: Getty Images

Prvi skandal je nadzor telefonskih veza novinara agencije AP. Ispostavilo se da je Ministarstvo pravosuđa prošle godine prikupilo podatke o tome sa kim se razgovaralo sa više od 20 telefona te agencije. Drugi skandal je u vezi sa poreskim olakšicama za određena udruženja: najviši poreski organi države su od konzervativna udruženja bliska Republikancima mnogo detaljnije kontrolisala nego druge grupe registrovane kao organizacije od opšte koristi. Treći skandal – koji tako zasad zovu samo Republikanci u sprezi sa televizijom „Foksnjuz“ – sastoji se u zataškavanju okolnosti napada na američku ambasadu u Bengaziju od 11. septembra 2012. Predsednikovi protivnici tvrde da je cilj tog zataškavanja bio da se ne kvari Obamina predizborna kampanja koja je tada bila u punom jeku.

U međuvremenu je šef američkog poreskog ureda IRS Stiven Miler podneo ostavku, a predsednik Obama (slika gore sa ministrom pravosuđa Erikom Holderom) saopštio da će učiniti sve što je u njegovoj moći da se takve stvari - kao što je „specijalan odnos“ IRS-a prema konzervativnim grupama - više ne ponove. Što se tiče nadgledanja telefonske komunikacije novinara AP, ministar pravosuđa Erik Holder je naglasio da je ta akcija izvedena zbog terorističke opasnosti po građane SAD nastale posle „jednog ozbiljnog slučaja odavanja tajne“. No, tim objašnjenjem nisu bile zadovoljne mnogobrojne organizacije medija: više od 50 takvihi organizacija je napisalo protestno pismo u kome se govori o grubom kršenju slobode štampe.

„Oni koji su se nadali da će Barak Obama posle trijumfalnog reizbora opušteno da vlada, sada postepeno počinju da se pitaju da li je to uopšte isti onaj čovek koji je svojevremno osvojio Belu kuću vizionarskim motom Yes, we can!“, piše minhenski dnevnik Minhner merkur: „Svet se čudi američkom predsedniku kome trenutno kao da ništa ne polazi za rukom, pri čemu mu pod noge svakodnevno doleću novi klipovi… Izvesno je da konjunktura polako hvata korak, a među amerikance se polako vraća potrošačko raspoloženje. Ali, sirijski sukob postaje sve eksplozivniji, spor oko iranskog atomskog programa je i dalje nerešen, a (još uvek) najmoćniji čovek na svetu deluje paralisano.“

„Niko trenutno ne može da kaže koji skandal će za predsednika dugoročno biti štetniji“, čitamo u analizi novinske agencije DPA: „U priči o špijuniranju novinarskih telefona AP na kocki je sloboda štampe – a ona je u SAD svetinja. Ali i poreski skandal oživeo je loša sećanja na prošla vremena, kada se vlada u Vašingtonu borila protiv opozicije prljavim trikovima. (…) Već sada je imidž Obame i vlade pretrpeo ogromnu štetu: to što je baš „levičarska“ vlada Demokrata teško povredila građansko pravo slobode štampe, velika je blamaža. I strategija ministra pravosuđa Holdera, koji je izjavio da je u igri bila bezbednost Amerike, nije popravila stvari – ona podseća na eru Džordža Buša, u kojoj su tim argumentom pravdana i mučenja.“

List Noje osnabriker cajtung smatra da „sve i ako Bela kuća poriče svaku umešanost u ove skandale, oni će predsedniku naneti ogromnu štetu – baš zato što je on za mnoge Amerikance tako čist lik. Od njegovih prethodnika Ričarda Niksona ili Džordža Buša oni verovatno ne bi ni očekivali ništa drugo. Ali, sada Obamine pristalice u šoku moraju da se pitaju: nije valjda to njegova vlada špijunirala novinare samo da bi našla rupe u sopstvenim redovima? A pri tome je jasno da nečeg takvog ne sme biti u jednoj pravnoj državi. Nažalost, to podseća i na slične slučajeve kod nas. Tako je Nemačka obaveštajna služba godinama špijunirala reportere u zemlji – iz istog razloga: da bi razotkrila interne informante. Osim toga, jedna takva akcija bi bila čak i legalna kada bi je odobrio neki nemački sudija. Onaj ko misli da bi Nemačka bila daleko od takve vrste uhođenja – vara se.“

Zavirili smo i u švajcarski dnevnik Noje cirher cajtung: „Kada je reč o aferi oko poreskih vlasti, dokle god se ne otkrije veza između službenika IRS koji nisu radili kako treba i političkih instanci, Bela kuća može da se nada da će prigušiti aferu pre nego što ona poprimi velike razmere. Ta želja objašnjava zašto je Obama tako oštro kritikovao postupak IRS i zašto se ponaša kao da taj ured dela daleko van polja njegove nadležnosti. No, u aferi oko Bengazija, takva taktika neće biti od pomoći. Tu je predsednik u središtu događaja, i nema piona koga bi mogao da žrtvuje još u ranoj fazi meča. Zato je, školskom metodom za prevazilaženje skandala, optužbe jednostavno proglasio za izmišljotinu republikanskih protivnika. Ali, ta linija odbrane je puna rupa otkako su se pojavili jasni dokazi da je američko vođstvo iz političkih razloga zataškalo događaje u Bengaziju od 11. septembra 2012.“

„Tako se“, piše dalje švajcarski dnevnik, „oko Bele kuće nakupilo dosta eksploziva. Obama je, poput mnogih svojih prethodnika, suočen sa činjenicom da reizbor nije nikakva garancija uspešnog puta ka novim obalama. Poneki predsednik pre njega nije proveo poslednje godine svog mandata krunišući svoje delo, već boreći se sa udesima i skandalima. Izgleda da ni Obamu neće mimoići prokletstvo drugog mandata. Šest meseci nakon reizbora on deluje politički isceđeno, slab u rukovođenju krizom u Siriji, predriblan na planu budžetske politike i ponižen u sporu oko pooštravanja Zakona o oružju. Pomenute afere su došle u najnezgodnijem trenutku. One mogu da mu nametnu imidž predsednika koji se nalazi na čelu jedne samovoljne državne administracije. Ali, mogu i da se pobrinu za to da Kongres pokrene sve moguće istrage – obazirući se na predsednikove inicijative još manje nego što je to do sada činio.“

Pripremio: Saša Bojić
Odg. urednik: Ivan Đerković