1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Od Teherana do Berlina sve sami izgovori

8. februar 2010.

Razne vrste izgovora su dominirale ovogodišnjom Konferencijom o bezbednosti u svetu. Završni dan skupa je pokazao kako političari mogu da pronađu različite izgovore za ono što nisu učinili, komentariše Andreas Nol.

https://p.dw.com/p/LvUr
Govor avganistanskog predsednika Karzaija
Govor avganistanskog predsednika KarzaijaFoto: DW

Minhenska konferencija o bezbednosti je već 40 godina mesto posebno jasnih reči i izjava. Ona i živi od toga da političari na ovim sesijama neuvijeno kažu ono što misle. Ove godine organizatori su hteli još više – opipljive rezultate. „Nema više izgovora“, glasio je moto.

Ipak, moto je jedno, a praksa nešto drugo. Već prilikom samog otvaranja skupa, svet je od iranskog šefa diplomatije Manučera Motakija dobio samo niz izgovora. Izgovora o tome zašto Iran nije zaustavio proces obogaćenja urana, iako to Savet bezbednosti UN odavno traži. Izgovora na pitanja o stanju ljudskih prava ili o prebacivanjima da su predsednički izbori lažirani. I sve to je Motaki prezentovao bizarnim i provokativnim tonom.

I Zapad ređa izgovore

Ali nije samo režim u Teheranu majstor izgovora i obilaženja konkretnih dogovora. I od diplomata zapadnih država su se mogli čuti razni izgovori. O tome zašto privredno moćna EU nije preuzela veću odgovornost na međunarodnoj političkoj sceni, što njeni partneri odavno traže. Ili o tome zašto je samo poželjan, ali nedostižan svet bez atomskog oružja.

I nemačka vlada se ponašala slično. U Berlinu dobro znaju da je potrebno povećati broj stranih vojnika u Avganistanu, ako se želi pružiti šansa stabilizaciji te zemlje. Jasno je da je ponuda od 500 vojnika Bundesvera više, za Afganistan, nedovoljna i da se za red u nemačkoj zoni odgovornosti u Afganistanu sada moraju pobrinuti Amerikanci. I vlada u Berlinu je na ove konstatacije ponudila samo izgovore, što samo smanjuje njen uticaj.

Evropljani bi rado da imaju veći uticaj u svetu, ali im za tako nešto nedostaje političke snage. Izgovori ustvari prikrivaju nemoć. Nemačka vlada je posegnula za izgovorima jer se boji političkog samoubistva. Ona smatra da biračima ne može prodati odluku o slanju dodatnih vojnika u Avganistan.

Gašenje nade u dogovor sa Teheranom

A Iran? Njegov predstavnik u Minhenu je koristio ubedljivo najbezobraznije izgovore smatrajući ostatak sveta naivcima. To su uvideli i Rusi i Kinezi, inače prijateljski nastrojeni vladi u Teheranu. Iranski predsednik Mahmud Ahmedinedžad je, naime, još dok je trajala diskusija u Minhenu najavio produkciju obogaćenog urana.

Lako je moguće da ćemo se, kasnije, ovogodišnje minhenske konferencije prisećati kao mesta gde se raspršio i poslednji tračak nade da će se rešiti spor s Iranom. To bi se moglo nazvati i jedinim rezultatom ove konferencije, što je, opet, vrlo jadan rezultat.

komentar: Andreas Nol

odg. urednik: Nemanja Rujević