1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Od ulice do misice!

24. oktobar 2009.

Modna pista umesto ulice, to je moto prvog izbora za mis beskućnicu u Belgiji. Možda zvuči cinično, ali reč je o socijalnom projektu briselskog udruženja „Artefiks“ koji ima za cilj da žene dugoročno skloni sa ulice.

https://p.dw.com/p/KELS
Mis beskućnica Tereze van BelFoto: DPA

Sveže izabrana mis beskućnica ne može da se pomeri od gomile kamermana i fotografa. 58-godišnjoj Terezi van Bel suze teku niz obraze. Ona je mis beskućnica u 2010. –zvezda kao i top modeli na modnoj pisti. "Ne mogu da dođem sebi od silnih emocija. Nisam ni sanjala da ću pobediti. Ali sada sam uspela i mogu da počnem život iznova".

Takmičenje je u belgijskim medijima izazvalo burne reakcije. Označeno je kao „cinično“ i „uvredljivo za čoveka“. Organizatorima izbora za mis beskućnicu stalo je samo do publiciteta, a ne do dobrobiti žena, pisali su belgijski listovi.

Mi smo i lepe

Glupost, rekla je na to Paskal Veri posle takmičenja. Ima 40 godina, živi godinama na ulici, a sada se prvi put osećala cenjenom kao žena. Već u tome je uspeh projekta. "Hoću da pokažem da mi beskućnice možemo da budemo i lepe, a ne samo prljave".

I organizatorka takmičenja Alin Diportaj ne razume kritiku: "Dobili smo mnogo negativnih reakcija. Ali, naš cilj jeste da ljudima pokažemo koliko pate žene sa ulice. Takođe hoćemo da ženama povratimo nadu u život, da vide da imaju budućnost".

Bulgarien Land und Leute Obdachlose Frau aus der Ukraine
Usnula beskućnicaFoto: George Papakotchev

Alin uoči takmičenja doručkuje zajedno sa svojim finalistkinjama u jednom briselskom hotelu sa tri zvezdice. Tamo su se žene pripremale za važan nastup. Oko 2000 beskućnica živi u Briselu, na železničkim stanicama, ispod mostova i od milostinje.

U februaru su Alin i žiri sastavljen od umetnika, socijalnih radnika i modnih kreatora izabrali deset beskućnica koje su pripremali za finale. Pri tom nisu bili važni fizičke karakteristike i lep osmeh. Žene su imale podršku psihologa, a za sve je pronađen krov nad glavom – mali stan ili soba. Nijedna finalistkinja više nije na ulici.

Šansa za novi život

Jedna od njih je Leoni Renje. Tri godine je živela na ulici. Posle smrti jednog od troje dece pre nekoliko godina, jednostavno je „pukla“. A otkada je postala beskućnica, dvoje dece je prekinulo kontakt sa njom. Sada živi u stanu koji deli sa nekoliko osoba. Zdravstveno osiguranje joj zbog jednog doživotnog telesnog oštećenja isplaćuje 250 evra i od tog novca Leoni plaća kiriju. Za 39-godišnjiu Leoni je izbor za mis beskućnicu šansa za novi početak: "Najvažnije mi je bilo da ponovo nađem stan kako bi deca mogla ponovo da me posete, kako ne bih morala više da se stidim zato što živim na ulici. Sada mogu da im kažem: Dođite da me posetite, možete da prespavate u mom stanu".

Brussel Miss Obdachlos
Sve finalistkinje sada imaju krov nad glavomFoto: DPA

Pet puta su kandidatkinje prošetale modnom pistom tokom finalne večeri. Najpre u uličnoj odeći koje su imale na sebi pre šest meseci kada su se prijavile za takmičenje. A potom u različitim večernjim haljinama, koje su im posle finala i poklonjene. Žiri je ocenjivao harizmu, ali i kako su se finalistkinje razvile u proteklih šest meseci. 58godišnja Tereze van Bel je očigledno ubedila žiri i tako postala „ambasadorka beskućnica“.

Ali, i ostale žene poput Leoni Renje sebe vide kao pobednice: "Hoću da se bavim socijalnim radom. Već smo pobedile jer sve sada imamo krov nad glavom. A titula misice mi nije toliko važna. Sada hoću ja da pomognem drugima".

Autor: R. Rajhštajn / M. Veljković

Odg. urednica: I. Ivanović