1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Odlazak celuloida iz filma

2. maj 2012.

Kada je pre 125 godina (2.5.1887.) Hanibal Gudvin patentirao celuloidnu traku u SAD, počela je istorija pokretnih slika. Danas nas sve to podseća na prošle dane. Bioskopi prelaze na digitalnu tehnologiju.

https://p.dw.com/p/14ntD
Foto: picture-alliance/dpa

Oliver Hauške već 15 godina radi kao kino operater u bioskopu „Cinenova“ u Klenu. U tom bioskopu svakodnevno se prikazuje do 14 filmova sa 35-milimetarske trake.

„Kada čovek na ovom mestu radi duže vreme, onda po zvuku prepoznaje ako nešto nije u redu. Ako su šumovi promenjeni, a to s vremenom počnete da prepoznajete, onda znate da nešto nije u redu.“

Hauške gleda kroz prozorčić sobe za projekciju u salu, potrebno je još da ručno namesti oštrinu, i projekcija može da počne. Projektor pravi buku poput nekog starog automobila, kaže Oliver. Njegov radni dan nije nimalo lak.

„Sve počinje sa isporučivanjem filmova. Jedna kopija filma teška je između 20 i 25 kilograma. One stižu kamionima upakovane u kartonima u posebnim datotekama. Kada film stigne do nas potrebno je te delove spojiti. Za to nam je potrebno oko sat vremena, a istu stvar ponavljamo i kada vraćamo film. Dakle, potrebno je dosta truda za pripremanje kopije za projekciju.“

Kino operater nema više mnogo posla

Kada se radi sa digitalnom tehnikom, sve izgleda drugačije. Pre nedelju dana u bioskop je stigao digitalni filmski projektor. U jednoj od tri sale „Cinenove“ filmovi se više ne puštaju sa konvencionalne 35-milimetarske trake nego sa hard-diska ili preko servera sa digitalnim datotekama. Kino operater Hauške na takvim projekcijama nema više puno posla, neophodno je samo da pusti film a to čini pritiskom na jedno dugme.

„To je super. Kada pritisnem dugme automatski krene projekcija: zavesa, svetla se isključuju, film počinje i na kraju filma se sve to automatski isključuje.“

Činjenicu da Hauškeu ne nedostaju stare rolne njegova koleginica Nikol Vegner ne može da shvati. Ona smatra da digitalizacija tehnike uništava tradiciju bioskopa.

„Ja volim da opslužujem stare mašine. Najpre upalite projektor, onda se on zatrese, pa morate da sačekate da se zagreje. Zatim mora da se upali svetlo, pa namestite oštrinu. Naravno da je sve to romantično i to je baš ono što je prelepo.“

Da li gledaoci uopšte žele savršenu sliku?

Hauške je ubeđen u kvalitet digitalnih projekcija. Slika je bitno oštrija od starih 35-milimetarskih traka. Digitalni filmski materijal, čestom upotrebom ne gubi na kvalitetu, što nije slučaj sa starim trakama. Međutim, Nikol Vegner se pita da li gledaocima uopšte smeta malo slabiji kvalitet. Da li gledaoci uopšte žele savršenu sliku:

„Meni se dopada nesavršena slika koja diše, zastane na mestu gde je lepljena. Naravno, gledaoci imaju poslednju reč.“

Napredak digitalne tehnologije ne može se zaustaviti. Nelikvidnost koju je Kodak proglasio početkom 2012. samo je jedan korak ka kraju tradicionalnih filmskih traka. Čak ni mali bioskopi nemaju alternativu. Filmske trake su spremne za odlazak u muzej. I naravno, posao filmskih kino operatera doveden je u pitanje.

Autori: Rajne Brejer / Željka Bašić-Savić
Odgovorni urednik: Ivan Đerković

Hanibal Gudvin
Hanibal GudvinFoto: Library of Congress/public domain