1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ograničena vojna akcija

20. mart 2011.

Najveću pažnju većina vikend izdanje nemačkih listova posvetila je usvojenoj Rezoluciji Ujedinjenih o vojnoj intervenciji u Libiji i odluci nemačke vlade da ne učestvuje u vojnim operacijama.

https://p.dw.com/p/RAsr
Na Libiju ispaljeno 112 krstarećih raketaFoto: dapd/U.S. Navy

„Svaka vojna akcija morala bi od samog početka da bude dobro promišljena. U ratu u Iraku i Avganistanu to nije bio slučaj. Posledice su poznate. Vojna intervencija koju ovog puta predvodi Francuska nije izložena tako velikom riziku. Operacije su ograničene na vazdušni prostor, a jasno ograničeni su i politički ciljevi“, piše list Šlezvig-Holštajn.

Berlinski list Bild o intervenciji u Libiji piše: „Vojnu akcija demokrata pod vođstvom Francuske podržale su Ujedinjene nacije, a što je još važnije, nju je tražila Arapska liga i pobunjenici u Bengaziju. Ovo nije rat Zapada protiv Istoka, niti hrišćana protiv muslimana. U ovom slučaju demokrate koriste legitimna vojna sredstva da pomognu narod, koji želi da se oslobodi jednog bezobzirnog diktatora. Ovo je borba sa slobodu i za ljudska prava, borba protiv represije i nepravde. Veliki broj Nemaca podržava vazdušne napade protiv Gadafija, ali isto tako, jednak broj njih je protiv nemačkog učešća u vojnim operacijama. Tome je svakako doprinela odluka Vlade, koja nije želela vojno da se angažuje u Libiji. Da li je to samo politička kalkulacija pred predstojeće izbore, pokazaće se uskoro.

O situaciji u Libiji, Libeker nahrihten piše: „Ludi diktator iz Tripolija pred očima celog sveta vodi bezobziran rat protiv sopstvenog naroda i vrlo je blizu da ga pobedonosno završi. Taj pomahnitali Moamer el Gadafi mora biti zaustavljen. Sa time se u međuvremenu slažu mnogi, čak i arapskom svetu. Zapad može da bude srećan što francuski predsednik Nikola Sarkozi gori od želje da preuzme glavnu ulogu u borbi protiv Gadafija, jer krajnje je vreme za akciju ukoliko pobunjenicima želi da se pomogne, pre nego što svi budu poubijani. Sarkozi možda u ovom slučaju skuplja i unutrašnjo-političke poene, ali ipak, on deluje dok drugi oklevaju.

Deutschland Libyen Außenminister Guido Westerwelle in Berlin zu Flugverbotszone
Nemački ministar spoljnih poslova Gido VesterveleFoto: dapd

Da li je Nemačka s pravom uzdržana?

O vojnoj akciji u Libiji i nemačkom odnosu prema usvojenoj Rezoluciji Saveta bezbednosti Ujedinjenih nacija, list Manhajmer morgen piše: „Potpuno je nejasno zašto je ministar inostranih poslova Nemačke Gido Vestervele već uoči glasanja jasno stavio do znanja da Nemačka neće da učestvuje u ratu. Ovom odlukom Vestervele je samo naštetio Francuskoj i Sjedinjenim Američkim Državama, kojima je bila potrebna neophodna većina u Savetu bezbednosti. Na kraju krajeva, Ujedinjene nacije nisu odobrile rat, već žele da spreče Gadafijev genocid nad sopstvenim narodom. Reč je o humanitarnoj akciji. Kancelarka Angela Merkel i njen ministar spoljnih poslova ipak žele da ostanu po strani i da svoje NATO saveznike samo indirektno pomažu – sa Avaksima u Avganitanu. Oni se i dalje bore za slobodu u Hindukušu, umesto pred svojim vratima.

„Naravno da je uvođenje zabrane korišćenja vazdušnog prostora u Libiji riskantan potez, koji svet može da uvuče u još jedan vojni sukob. Ali, da li ima alternative? Da li bi trebalo dozvoliti da Gadafi poubija hiljade ljudi koji se bore za slobodu. Odluka Ujedinjenih nacija, ako ništa drugo, važna je i kao vrsta vojne pretnje. U Nemačkoj se bliže izbori i Merkelova deluju kao nekada Gerhard Šreder, koji je zahvaljujući odbijanju učešća u ratu u Iraku bio ponovo izabran za kancelara“, piše Fuldaer cajtung.

Fukušima – odgovori ne padaju sa neba

Flash-Galerie Japan Atomkrise Fukushima Reaktor 16.03.2011
Japanska nuklearka FukušimaFoto: AP

O situaciju u Japanu, Der noje Tag iz Vajdena piše: „Ovo je možda presudan vikend. Da li će stručnjaci uspeti da zadrže zatvorenim poklopac Pandorine kutije, ili će Japan zahvatiti najveće moguće svetsko zlo? Tragedija sa nuklearnim elektranama u Japanu uticala je na promenu mišljenja mnogih u Nemačkoj vezano za ovaj način dobijanja električne energije. Imajući pred očima slike iz Fukušime, postavlja se pitanje kako bi se ovde reagovalo u slučaju da se nešto slično dogodi. Šta bi osim sitne vodene kišice moglo više da se uradi da se ohlade užareni reaktori. Da li bi kod nas bilo dovoljno dobrovoljaca koji bi bili spremni da žrtvuju svoje zdravlje u očajničkom pokušaju da se zaustavi vatra. Kako evakuisati stanovništvo u slučaju da dođe radioaktivan oblak? Fukušima pokazuje da odgovori na ova pitanja ne padaju sa neba. Bolje da o tome dobro razmislimo i da se nadamo najboljem u Japanu.

Pripremio: Boris Rabrenović

Odgovorni urednik: Ivan Đerković