1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Opel opstaje ili nestaje

25. avgust 2009.

Nemački listovi danas u najvećoj meri izveštavaju o prilikama u Opelu i njegovoj budućnosti, zatim o „dometu“ novog izveštaja o radu američke CIA – upravo o tome u našem pregledu pisanja nemačke štampe.

https://p.dw.com/p/JHlT
Ko ima presudnu reč SAD ili Nemačka?
Ko ima presudnu reč SAD ili Nemačka?Foto: AP

Povodom Opela i skraćenog radnog vremena, koje je uvedeno početkom godine kako bi se sprečila otpuštanja i gde država dopunjava zaradu zaposlenih, list Augsburger algemajne piše:

„Skraćeno radno vreme, koje je spaslo mnoga radna mesta, nije dugoročan program. Ono je skupo i za poslodavce, i za državu, odnosno poreske obveznike. Pre ili kasnije uslediće hladna računica: ukoliko bude narudžbi, radna mesta će ostati, ukoliko ih ne bude, biće ukinuta. Tako je svuda u svetu. U pozadini borbe oko Opela slični su razlozi. Ko će snositi troškove krize, ko će biti pobednik? Ko će odlučivati o radnim mestima? Između SAD i Nemačke u toku je političko-privredni rat. Tržište će tek kasnije imati reč. I na kraju će biti donesena odluka da li Opel ostaje ili nestaje“, piše „Augsburger algemajne“.

Sudbina i dalje neizvesna
Sudbina i dalje neizvesnaFoto: AP

O Opelu piše i list Noje osnabrikler cajtung: „Već mesecima nemačka vlada stvara utisak kao da je prodaja Opela gotova stvar. Međutim, sada se vidi da trka još nije gotova. Naprotiv, vlada ponovo mora da uloži sve napore kako bi ostvarila svoje ciljeve. To neće biti lako. Dženeral motors je, istina, još u rukama države, ali je uspešno prebrodio proces prinudnog poravnanja i ponovo gleda u budućnost igrajući na vreme. Naime, što duže bude trajao kockanje oko Opela, nemačka vlada biće pod većim pritiskom da nađe neko rešenje.

A ona ima samo izbor između dve neprivlačne mogućnosti: može da odustane od favorizovane Magne, ali posle svega što se dešavalo to bi bila blamaža. Ili će morati da uloži još novca kako bi privolela GM da prihvati Magnu, ali i ruskog partnera koji je uključen u ceo projekat. U tom slučaju vlada može da računa na optužbe da je podložna ucenama“, piše „Noje osnabriker cajtung“.

Slično piše i Minhener merkur: „Od početka je bilo sasvim jasno da Dženeral motors neće tek tako odustati od uticaja na Opel i mirno posmatrati kako patenti odlaze u Rusiju. GM je zato naklonjen investitoru RHJ koji – za razliku od Magne – namerava da nastavi saradnju sa Amerikancima. Menadžeri u Detroitu mogu mirno da se zavale u foteljama, jer imaju više mogućnosti. Nemačka vlada, za razliku od njih, priterana je uz zid“, piše „Minhener merkur“.

Povodom izveštaja o metodama saslušanja koje je koristila CIA list Noje prese piše: „Preporuka američkog ministra pravosuđa i državnog tužioca Erika Holdera da se otvori istraga povodom izveštaja da su islednici CIA pribegavali mučenju prilikom saslušanja zaslužuje poštovanje iz tri razloga.

CIA
CIAFoto: AP

Prvo, Holder rizikuje sukob sa predsednikom Barakom Obamom. Obama ne bi da se više govori o kršenju osnovnih vrednosti američkog društva od strane prethodnika Džordža Buša. U krajnjoj liniji, Bušovi stranački prijatelji potrebni su mu za njegove reforme. Zbog morala Holder zateže odnose sa CIA koja mu je najvažniji partner u borbi protiv terorista.

Drugo, rizikuje blaćenje sopstvene kuće u trenutku kada ambiciozni islednici ne budu zadovoljni otkrivanjem nekolicine neposrednih izvršilaca i počnu da slede komandni lanac. U krajnjoj liniji, prethodnik Holderovog prethodnika Alberto Gonzales i njegov tim - u duhu bolesno naraslog straha Bele kuće od terorizma - omogućili su svojim smernicama pribegavanje mučenju u saslušanjima.

I treće, Holder prvi put uzima na nišan izvršioce prljavih poslova, najamnike iz privatne kompanije Blekvoter i ostale slične njima. Nakon skandala u iračkom zatvoru Abu Graib mučitelji u uniformama otišli su u zatvor, najamnici koji su u svemu učestvovali su se provukli. Bio bi ogroman napredak kada bi ruka pravde napokon dosegnula do tog sveta u senci“, piše „Noje prese“.

O istoj temi Rajniše post piše: „Sada je Barak Obama suočen sa problemom. U interesu unutrašnjeg mira predsednik je hteo da podvuče crtu ispod prošlosti i metoda prethodnika Buša u saslušanjima osumnjičenih za terorizam. Obamin slogan „gledati napred, a ne nazad“ dobro zvuči. Međutim, očigledno ne može da izbegne temu borbe protiv terorizma u Bušovoj eri i raščišćavanja sa praksom koja je očigledno bila pogrešna. Pri tom, Obama ne negira ni postojanje terorizma, niti neophodnost borbe protiv njega. Predsednik jedino traži da se i u borbi protiv terorizma poštuju principi pravne države.

Što se gledanja unazad tiče, ono će biti mučno i bolno. SAD će se suočiti sa neprijatnim pitanjima – zašto nisu poštovani pravni i moralni standardi, što je, inače, uvek zahtevala od drugih država. Optužbe za licemerje ostaju još za dugo“, piše „Rajniše post“.

priredio Nenad Briski

odg. urednik: N. Jakovljević