1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Papa otvorio vrata Putinu

Dijana Roščić11. jun 2015.

Ako nismo pre, onda nakon jučerašnjeg prijema Vladimira Putina znamo: papa razmišlja veoma politički. Primio je Putina samo dva dana nakon što se završio samit G7, piše nemačka štampa.

https://p.dw.com/p/1Ffeo
Putin beim Papst
Foto: Reuters/G. Borgia

„Ruski predsednik Vladimir Putin iskoristio je svoj dan u Italiji da se sretne sa svim važnim ličnostima. Posebno mu je važan bio susret sa papom“, piše Zidojče cajtung. „Tek što je su ga izgrdili na sastanku G7, gde mu je Zapad zapretio oštrijim sankcijama, odjednom ga na zapadu dočekuju prijateljski. Vladimir Putin je kratkotrajnim izlaskom iz izolacije, diplomatski i medijski dobio poene. Nije veliko iznenađuje da se to desilo baš u politički i ekonomski prijateljski blisko povezanoj Italiji, koja mu je za to ponudila pozornicu: na Svetskoj izložbi u Milanu Putin se sreo sa premijerom Rencijem, potom u Vatikanu sa papom, kasnije u predsedničkoj palati sa predsednikom Serđom Matarelom, i, na kraju, na aerodromu, sa Silvijom Berluskonijem. Sve u jednom danu. 'Car', kako italijanski mediji zovu ruskog predsednika skoro bez ironije, veoma se trudio da za publiku kod kuće obezbedi dobre slike: u Milanu je moglo da mu priđe samo 70 novinara koji su s njim doputovali, ostali su dobili mesta u poslednjim redovima. Ostalo je bilo idilično: parada, podignute zastave, ljubazne reči, male šale. Putin: 'Italija je veliki partner Rusije u Evropi.' Renci: 'Caro Presidente Putin, doživljavamo teška vremena na međunarodnoj sceni, neka pitanja nas dele.'“

„Nakon sastanka u novembru 2013. godine, Putin je bio i u drugoj privatnoj audijenciji kod pape Franje. Njih dvojica se očigledno razumeju. Prema rečima portparola Vatikana Federika Lombardija, papa je tokom pedesetominutne audijencije pozvao sve strane da učine napore za rešavanje sukoba u Ukrajini. Kako bi se gost toga sećao, Franja mu je poklonio novčić sa anđelom mira. Putin ceni to što papa nikada nije javno kritikovao Moskvu zbog Ukrajine – na nezadovoljstvo Kijeva i tamošnje crkve. Papu pre svega brine nova hladnoća u odnosima između Rusije i Zapada, koja bi neminovno mogla da utiče i na napore za približavanje katoličke i ruske pravoslavne crkve. Putinova reč tu ima veliku težinu. Priča se da je Kremlj, čim je bila doneta odluka o putovanju na Ekspo, zatražio audijenciju kod pape i da je Vatikan neuobičajeno brzo reagovao – uprkos prepunom dnevnom redu pape“, piše Zidojče cajtung.

Papa može i treba razgovara sa svima

Handelsblat iz Diseldorfa komentariše: „Ako nismo pre, onda nakon jučerašnjeg prijema Vladimira Putina znamo: papa razmišlja veoma politički. Primio je Putina samo dva dana nakon što se završio samit G7 u južnoj Nemačkoj na koji ruski predsednik nije bio pozvan. Time je poslao jasan signal. Nakon što su zemlje G7 ostale pri embargu protiv Rusije, papa Franja mu otvara svoja vrata. Prvo, Vatikan kao verski izuzetak ne bi trebalo da pripada nijednom političkom bloku, stoga papa može i treba razgovara sa svima. On pritom profitira od svog specijalnog statusa, svoje mnogo jače verske, nego geografske moći. Povrh toga, papa, manje od drugih, mora da se povinuje pritisku Bele kuće“, uočava „Handelsblat“.

„Papa je pozvao Putina na mir u Ukrajini i – očigledno priprema posetu Moskvi“, piše Špigel. „Papi Franji na srcu leži ponovno ujedinjenje katolika, podeljenih u različite crkve i grupe, kako je navedeno u Vatikanu. U tome bi Putin mogao da igra važnu ulogu jer on, kao pobožan pravoslavac, ne drži u svojoj zemlji samo sve političkih konce, njegova reč ima veliku težinu i u crkvi. Franja na to računa. Već neko vreme, rimski papisti i moskovski pravoslavci trude se oko uzajamnog razumevanja. Ponovo se razgovara, za razliku od prošlih vremena. Ali, do pravog proboja još uvek nije došlo, a to bi bio istorijski susret rimskog pape i moskovskog patrijarha. Oko toga se trudio još Jovan Pavle II, odmah nakon pada komunističkog carstva. Insajderi u Vatikanu su, uoči Putinove posete, rekli da će ovaj put o tome biti govora“, piše Špigel.