Pesma razdvaja brda

I oni ljubitelji srpske poezije koji nisu vični njemačkom jeziku prepoznaće ritam i boju možda najpoznatije pjesme nekog srpskog pjesnika – Santa Maria della salute” Laze Kostića. Profesor Jenihen, priređivač prve antologije srpskog pjesništva Dvadesetog vijeka na njemačkom jeziku voli tu pjesmu. Ali ju je skoro izostavio iz antologije jer je sumnjao da njena ljepota može adekvatno da se prenese i u drugi jezik.

U razgovoru profesor objašnajva da se predomislio jer su njegovi prijatelji, Srbi, svi odreda govorili – ako ne staviš tu pjesmu u knjigu onda ona neće valjati. Na kraju je, uz napor nekoliko prevodilaca ,”Santa Maria” zazvučala skoro kao na srpskom.

Profesor Jenihen je prije nekoliko godina izdavaču ”Gollenstein” iz Sarbrikena predložio da mu omogući predstavljanje pjesništva iz slovenskih zemalja. To je učinio zbog toga što je nekoliko uglednih izdavača iz bivše Istočne Njemačke obustavilo svoj rad, te se prostor za objavljivanje suzio. Ljudi iz ”Gollensteina” su se zainteresovali, te je tako prvo nastala antologija slovačke i hrvatske poezije. Potom je došao red i na srpsko pjesništvo.

80 pjesnika koji su stvarali u rasponu od 100 godina predstavljeni su sa 265 pjesama. Profesor Jenihen objašnjava na kakve je sve poteškoće nailazio prilikom rada na antologiji. Prije svega to su bili problemi prevodilačke prirode. Zbog autentične muzikalnosti i pjesma ”Stražilovo” Miloša Crnjanskog bila je skoro neprevodiva. Naravno, na njemačkom Crnjanski sada zvuči drukčije, ali takođe melodično. Njemačkom jeziku su se pomalo otimale i pjesme velikana srpskog pjesništva Momčila Nastasijevića. A sigurno najveći živi srpski pjesnik, Miodrag Pavlović, je jednim svojim stihom inspirisao priređivača da knjizi da neobičan naslov.

Profesor Jenihen je uspio za rad na projektu pridobiti čak 30 njemačkih pjesnika koji su se okušali na prepjevima.

”Prevođenje je uvijek kreativan čin”, kaže on. No, problemi prevođenja nisu bili jedina briga profesora Jenihena. U višegodišnjem radu na antologiji ovaj prijatelj srpske kulture se često susreo sa taštinom srpskih pjesnika. Profesor priča kako je na prošlogodišnjem Beogradskom sajmu knjige direktor tog Sajma, inače i sam pjesnik, želio upoznati njemačkog antologičara. No, poznanstvo je kratko trajalo:

Nakon što je saznao da ga njemački sjedokosi profesor nije uvrstio u antologiju, uvrijeđeni pjesnik sa njim nije više progovorio ni riječ. Jedan srpski pjesnik iz Berlina je htio skoro nasilu da se ugura u knjigu, a jedna uticajna ličnost iz javnog života je profesora nazvala ignorantom, jer u knjizi nije zastupljen njegov prijatelj. Očito srpska kultura ne oskudjeva sujetnim pjesnicima. ”A kada pjesnici proključaju ili kada vole”, kaže profesor, ”onda je to pakleno, ne kao kod normalnih ljudi”.

Antologija je a štampana u Novom Sadu. Za nedavnu promociju u ambasadi Srbije i Crne Gore oštampano je prvih 100 primjeraka. 60 primjeraka je bezbjedno došlo u Berlin, a 40 primjeraka je zaplijenjeno nadomak austrijsko-njemačke granice, u Bavarskoj. Ljudi koji su se obavezali da će kapitalnu knjigu srpske kulture dopremiti u Berlin ilegalno su prevozili duvan i - ko zna šta još.

Profesor Jenihen kaže da su se bavarski službenici smilovali na molbe uglednog profesora i pustili zaplijenjenu srpsku poeziju, ali da taj kontigent onda nije mogao stići na vrijeme u Berlin.

Laza Kostić, Miloš Crnjanski, Vasko Popa zajedno sa švercovanim cigaretama u nečijem gepeku. Odnos najvećih literarnih dometa i balkanske stvarnosti je kao i uvijek pomalo apsurdan. Stoga nije na odmet reći da je profesor Jenihen obavio posao koji jedva da može obaviti čitav diplomatski tim. On je Nijemcima približio njima nedovoljno poznato srpsko pjesništvo. O švercerima i ostalim sličnim tipovima Nijemci ionako znaju dovoljno.