1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Plava karta na pet godina

Blagorodna Grigorova28. novembar 2008.

Konačno su se države članice EU dogovorile o donekle ujednačenoj useljeničkoj politici. U Briselu je 20. decembra formulisan Pakt za useljavanje i azil. U tom okviru je i tzv. Plava karta.

https://p.dw.com/p/G3xx
Evrospka Plava karta kao konkurent Zelenoj karti SAD-aFoto: chromorange

Plava karta je kombinacija radne i boravišne dozvole. Visokokvalifikovani useljenici iz trećih zemalja će tako dobiti dokument koji je sličan američkom uzoru, Zelenoj karti. Trajanje Plave karte ograničeno je na pet godina, pa samim tim i boravak visokokvalifikovanih stručnjaka. Pojedini stručnjaci smatraju da je takvo ograničenje pogrešno.

Mogućnost ostanka

Dimitria Klajton, ministarka za generacije, porodicu, žene i integraciju u Severnoj Rajni Vestfaliji, u tome ne vidi samo loše strane: „Ograničenje ne mora predstavljati problem. Životni planovi su najčešće takvi da čovek kaže: Ja idem na neko vreme u inostranstvo, radiću tamo a onda ću se vratiti. Ako još uvek ne bih bio spreman na povratak u domovinu, onda imam mogućnost i da ostanem. Takva mogućnost nije isključena. Takođe ni sa evropskom Plavom kartom.“

Finansijski aspekt - prepreka

Velike prepreke u dolasku visoko kvalifikovanih useljenika pre treba videti u finansijskim odredbama EU pakta, kaže Klejton. Zarada posednika Plave karte treba da bude najmanje 1,7 puta viša nego prosečna zarada u zemlji u koju dolazi. Klajton objašnjava: „Na primer srednje i male firme koje bi bile zainteresovane da zaposle takve stručnjake, to sebi, uglavnom ne mogu da priušte.“

I nove članice EU traže stručnjake

Finansijski aspekt u nastojanjima pridobijanja stručnog kadra iz sveta nije odlučujući samo za srednja i mala preduzeća. Razlike među zemljama EU u zaradama još uvek su veoma velike. Stručni kadar je potreban i novim članicama EU. Tamo su zarade u proseku višestruko niže nego u starim EU zemljama. Ali nije samo finansijski aspekt bitan pri odluci da se ode u neku zemlju, već i kako će se novodošli osećati, i hoće li kao migranti biti prihvaćeni u društvu…Klajton kaže: „U jednoj zemlji koja je poznata kao useljenička postoje dobre šanse da migranti budu dobro prihvaćeni. Na žalost Nemačka nije poznata kao takva zemlja. I ja smatram da mi ovde na tom planu treba da poradimo.“