1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ponovo na Mesec, tek onda na Mars

9. jul 2011.

Tomas Rajter je nemački i evropski astronaut sa najvećim iskustvom u svemiru. 90-ih je proveo gotovo pola godine u svemirskoj stanici „Mir“. 2006 – još jednom pola godine, ovaj put kao član posade svemirske stanice ISS.

https://p.dw.com/p/11s3o
Tomas Rajter, najiskusniji evropski kosmonautFoto: picture-alliance/dpa

Od aprila, Rajter je direktor nove Direkcije za svemirske letove sa posadom Evropske svemirske agencije ESA.

Dojče vele: Spejs šatl „Diskaveri“ Vas je pre pet godina odvezao do svemirske stanice ISS – i kasnije vratio na Zemlju. Kakva su Vam sećanja na te događaje?

Tomas Rajter: Samo najbolja. Nameće se poređenje sa ruskim „Sojuzom“, u kome sam 14 godina pre toga odleteo na stanicu „Mir“. Transport šatlom je nešto udobniji: u njemu jednostavno ima više mesta. Povratak na Zemlju je takođe udobniji, jer opterećenje pri ulasku u atmosferu gotovo da odgovara Zemljinom ubrzanju, dok je u kapsuli „Sojuz“ oko četiri puta veće. A to je – posle šest meseci provednih u bestežinskom stanju – prilično velika razlika.

Program letenja spejs šatlom se obustavlja (juče je Atlantis poleteo poslednji put) – a samim tim i jedina mogućnost američke svemirske agencije NASA da šalje ljude u svemir. Kažete da kapsule „Sojuz“ nisu jednako vredna zamena?

Flash-Galerie Sojuz Rakete
Sojuz nije komforan kao spejs-šatlFoto: DW

One služe svrsi kao transportno sredstvo. Komfor pri putovanju nije najvažnija stvar. Najvažnije je obezbediti funkcionisanje svemirske stanice. A to mogu i kapsule „Sojuz“.

Ali, njihova nosivost je manja?

To je odlučujući momenat, jer su šatlovi mogli da ponesu u orbitu – i odatle vrate – sedmoro ljudi i 20 tona korisnog tereta. Mi sada, na primer, sa svemirske stanice ne možemo da vraćamo na Zemlju uzorke materijala sa kojima se gore eksperimentiše. Ali, prilagodili smo se novoj situaciji i spremni smo da ovako premostimo naredne tri do četiri godine.

Posle toga, u saobraćaj će se uključiti privatni „prevoznici“. Ne čini li Vas to suviše zavisnim?

To je važan korak na sasvim novom polju. Mislim da će čitava svetska svemirska zajednica sa velikim interesovanjem pratiti taj eksperiment, kao i da će on – funkcionisati. Doduše, ne smemo biti upućeni samo na takve prevoznike – možda će proći deset do petnaest godina dok se to ne reši. U ovom trenutku je važno da optimalno kombinujemo rad takvih novih firmi kao što je „Spejs X“ – koje tek treba da se dokažu – i institucionalnih mogućnosti…

ISS će postojati bar do 2020. godine

Da li obustavljanje letova spejs šatlova znači privremeno odustajanje od međunarodne svemirske stanice ISS?

Ni u kom slučaju! Snabdevanje stanice ISS će se nastaviti, i to svim raspoloživim letilicama, ne samo ruskim „Sojuzom“, već i ruskim svemirskim transporterom „Progres“, evropskim transporterom ATV i japanskim sistemom HTV. Tako će biti bar do kraja ove decenije. Doduše, prevoz ljudi će biti mnogo bolji ako se aktiviraju sistemi za transport kao što je „Spejs X“. Osim toga, tako će moći i da se sa svemirske stanice na Zemlju vraća mnogo više stvari nego sada, a imaćemo i određenu sigurnost kada je reč o mogućim problemima sa kapsulom „Sojuz“ – tako je bilo i sa spejs šatlovima, koji su dva puta pomogli da se takvi problemi reše.

Start des Space-Shuttle Atlantis Flash-Galerie
Atlantis juče otišao na poslednje putovanjeFoto: dapd

Vi ste sada u okviru Evropske svemirske agencije nadležni i za ISS. Kakav značaj ova svemirska stanica ima u ovom trenutku?

U principu, mi tek počinjemo sa korišćenjem ISS-a. To ne znači da protekle godine nismo iskoristili za veoma korisne naučne eksperimente. Izvršili smo stotine eksperimenata u raznim naučnim disciplinama, od ljudske fiziologije, preko nauke o materijalima i biologije do fundamentalne fizike. Eksperimenti će biti rađeni do kraja ove decenije. Naravno da nam je stalo i da povratimo sredstva koja smo u to ulagali tokom proteklih deset godina. Naš zadatak je da obezbedimo dalje korišćenje svemirske stanice i dođemo do novih saznanja iz istraživanja u zemljinoj orbiti. Posebno ako ona mogu da posluže razvoju novih tehnologija korisnih za ljude na Zemlji.

Evropa je spremna

Kako ocenjujete evropske svemirske projekte u poređenju sa američkim ili ruskim projektima?

Svima je jasno da ekonomska kriza ne jenjava. I pored toga, mi smo dobro opremljeni. Naša stručnost, kako na planu nauke i industrije, tako i u oblasti istraživanja i razvoja, vrlo je visoka i odlično drži korak sa Rusima i Amerikancima, ali i sa novim svemirskim nacijama – Kinom i Indijom. S druge strane, dok NASA raspolaže godišnjim budžetom od 14 milijardi evra, mi imamo samo tri i po milijarde – pri čemu samo delić te sume otpada na svemirske letove sa posadom, odnosno korišćenje stanice ISS. Tako gledano, moram reći da smo vrlo efikasni, i pored toga što mnoštvo zemalja-članica ne čini baš jednostavnim procese odlučivanja.

Kina i Indija su važne za zajedničke projekte

Već ste razgovarali sa Indijcima i Kinezima. Kakva je njihova uloga sada, kakva će biti u budućnosti?

Kina i Indija su u fazi razvijanja kapaciteta za uvođenje svemirskih letova sa posadom. Kina je to već dva puta i dokazala. Ta zemlja je trenutno u fazi iz koje će veoma brzo dospeti u ravnopravan položaj sa Rusijom i SAD. Kada se to desi, nastaće izvanredne mogućnosti za kooperaciju. Jer, ja smatram da svi istraživački zadaci u zemljinoj orbiti iziskuju međunarodnu saradnju. Indija, međutim, nije tako daleko odmakla. Ta zemlja planira da do sredine ove decenije izvede svoj prvi svemirski let sa kosmonautima, što mi pratimo sa velikom pažnjom. Mi znamo da je to težak put. Za slanje ljudi u svemir su potrebni posebno pouzdani i bezbedni sistemi. Zato to slobodno možemo nazvati „kraljevskom disciplinom“ kada je reč o svemirskim projektima. Obe zemlje će u međunarodnim okvirima svakako imati važne uloge…

Cilj je iskrcavanje ljudi na Mars

Tokom 60-ih, 70-ih i 80-ih godina, svemirski letovi su bili neka vrsta statusnog simbola. Da li se to promenilo? Da li su svemirski letovi izgubili svoj politički značaj?

Flash-Galerie Zuwachs im Sonnensystem
Prvo usavršiti tehnologiju, pa tek onda krenuti na MarsFoto: picture-alliance/ dpa

Ne verujem da se mnogo toga promenilo. Mnogi ljudi u zemljama koje su izvodile svemirske letove identifikovali su se sa visokom tehnologijom. Pored tehnološko-naučnih aspekata, to ima i društveni značaj, jer je u pitanju veliki podsticaj za mlade ljude da se bave prirodnim naukama. Sada može u velikoj meri da se nasluti šta će se dešavati u budućnosti. Ali, konkurencija kakvu pamtimo iz vremena Hladnog rata, prošla je – hvala bogu. Nova konkurencija ima industrijski karakter, a to je zdravija vrsta takmičenja, ona koja je dobra za posao – a to važi i za svemirske letove.

Jedan od velikih ciljeva NASA je Mars. Da li je i ESA „bacila oko“ na ovu planetu?

Naravno da je to daleki cilj kome i mi stremimo. Ali, teško je proceniti kada će tako nešto biti moguće. Mislim da nam za to treba još najmanje 20 godina. Sadašnje naučne misije su dobra priprema za takav projekat. Jer, one nam donose dragocena saznanja o susednoj planeti: ima li tamo vode? Ima li tragova života? Ali, smatram da ćemo, pre nego što se osposobimo za letenje na Mars, morati da usavršimo određene tehnologije. Zbog toga bi možda bilo dobro da se najpre vratimo letovima na Mesec. U takvim projektima, možemo da razvijamo i usavršavamo važne tehnologije poput sistema za održavanje života ili za zaštitu od kosmičkog zračenja. Tek posle toga ćemo, za 20 ili 30 godina, biti u stanju da pošaljemo ljude i na Mars.

Intervju: Tobijas Olmajer
Odg. urednik: Nemanja Rujević