1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Porez na solarijum, seks i nadgrobni spomenik

23. septembar 2010.

Na naslovnoj strani Zidojče cajtunga uokviren je tekst o načinima na koje nemački gradovi i opštine pokušavaju da napune svoje prazne kase. Tu su porezi na solarijum, ankete, krevete kao i namet prostitutkama.

https://p.dw.com/p/PKBv
Porez u Esenu dvadeset evra mesečno po aparatu
Porez u Esenu dvadeset evra mesečno po aparatuFoto: AP

Ima studio Faraon, tu su i Sanpoint, Sansensejšn i Krejzi san. Grad Esen ne može da se požali na manjak solarijuma. Poseta ovim lokalima u određenim krugovima spaja životni stil, hobi i način druženja. U Esenu su vlasnici kabina za sunčanje ljuti, jer je taj grad uveo porez na kvarcovanje. Svaka radnja mora da plati 20 evra mesečno – po aparatu. Grad se nada da će tako uspeti da zaradi 150.000 evra godišnje.

Nemačkim opštinama već godinama ne ide baš najbolje. Prihod od poreza u industriji i trgovini je sve manji, pa se traže novi izvori zarade, i to uz veliku dosetljivost. Po svemu sudeći, Esen prednjači. Oni koji na ulice pošalju anketare za ispitivanje javnog mnjenja, moraju da plate 34 evra po radniku i – danu. Plaća se i porez na dekoraciju grobova i to 3,80 evra po kvadratnom metru nadgrobnog spomenika. Savez poreskih obveznika je ogorčen i gradskim vlastima poručuje da udeo poreza na kvarcovanje u ukupnim prihodima grada od 674 miliona evra iznosi samo 0,00022 odsto. I to bez administrativnih troškova.

Porez za prostitutke

Opštine su u teškoj situaciji. Njihovi zadaci i obaveze su se poslednjih godina povećali, ali prihodi – nisu. Gradsko staranje o deci i socijalna pomoć koštaju mnogo više nego ranije, a preduzeća u kriznim vremenima više ne uplaćuju toliki porez kao ranije. Zato gradovi novac uzimaju direktno od građana. U Hamburgu je uveden porez na zvanje policijske patrole: onaj ko pozove policiju, recimo, zbog nekog udesa, mora za to da plati 40 evra.

Keln odavno uveo porez na seks
Keln odavno uveo porez na seksFoto: picture alliance/dpa

Oni koji u Firtu (kod Nirnbega) u svoje radnje postave automate za kockanje u sitan novac (na primer, poker-aparate), moraju dobro da paze šta rade: ako automat štrči u prostor više od 15 centimetara u odnosu na zadatu dubinu, vlasnik mora da plati porez na specijalno korišćenje vazdušnog prostora radnje. U Kelnu je porez na seks koji svaka prostitutka mora da plati – 150 evra mesečno – odavno predmet ozbiljnih i neozbiljnih diskusija. Hoteli moraju da plate porez od 5 odsto na korišćenje kreveta – čime Keln želi da zaradi 21,5 milion evra godišnje. U nekim drugim gradovima, gradski oci ozbiljno razmišljaju o uvođenju poreza na tende i nadstrešnice, takođe po kvadratnom metru platna.

Novac ne smrdi

Ova vrsta ideja nije nova i provlači se kroz čitavu istoriju civilizacije. „Novac ne smrdi“, rekao je svojevremeno rimski car Vespazijan svom sinu Titusu. Titus je, naime, smatrao da je uvođenje poreza na javne nužnike neprimerena mera. U 18. veku, grad Hanover je uveo porez na vrapce, kao vid borbe protiv malih napasti: oni koji gradskim vlastima nisu predavali dovoljno mrtvih vrabaca, morali su da plate specijalan porez. Za one koji nisu plaćali taj porez, postojala je specijalna opomena: gradski službenici su im skidali kućna vrata i odnosili ih u opštinske prostorije, gde su stajala sve dok se porez ne plati.

Priredio: Saša Bojić

Odg. urednik: Nemanja Rujević