1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Preko Lamanša pored graničarskih pasa

1. novembar 2009.

Kale je grad na severnoj obali Francuske – samo 34 kilometra udaljen od britanske obale. Upravo zato je to odredište brojnih ilegalnih imigranata kojima je Engleska krajnji cilj.

https://p.dw.com/p/KKAy
Ilegalni imigranti su u Kaleu imali najveći izbeglički kamp – koji je nedavno srušen.Foto: DW

Nekoliko ilegalnih imigranata se tušira na ulicama Kalea. Još uvek je dan. A čim padne mrak ovi ljudi bez papira će, kao i svakog dana, pokušati da prevare pse tragače graničara i prebace se u Englesku. Cilj im je da se ušunjaju u neko od hiljada vozila koja trajektom svakog dana i noći prelaze Lamanš. Većina njih nije uspela da stigne na Ostrvo. Avganistanac Nazir Kan Naziri je jedan od njih: „Ovo je veoma opasan poduhvat. Pokušavam svake noći – sedam meseci nisam uspeo da pređem“.

Avganistanska zajednica u Kaleu

Naziri je samo jedan među stotinama Avganistanaca koji su se „zaglavili“ u Kaleu i još uvek su odlučni da nekako dođu do Britanije. Kako objašnjava Vilijam Splinter iz UNHCR, u Ujedinjenom Kraljevstvu postoji velika avganistanska zajednica i zato imigranti hoće da odu upravo tamo: „Mnogi oklevaju da zatraže azil u Francuskoj zato što jednostavno ne žele tu da ostanu. Uobičajeno je da ljudi hoće da odu na mesta gde znaju nekog“.

Flüchtlingslager in Calais
Imigranti se snalaze kako umeju, pokušavajući da stignu do Engleske.Foto: DW

Kale je postao mesto okupljanja brojnih imigranata iz Avganistana, Iraka ili Afrike iako su oni hteli da im ovaj lučki grad bude samo prolazna stanica ka obali Engleske. Međutim Britanci više nisu naivni: poboljšali su graničnu kontrolu što znači da su imigranti morali da ostanu u Kaleu. Tako je ovde nastao i najveći izbeglički kamp u Evropi pod popularnim imenom „Džungla“. Međutim, francuske vlasti su srušile „Džunglu“ u septembru. Kritičari, poput Silvije Kopjans iz nevladine organizacije za pomoć migrantima, kažu da uništavanje kampa nije rešilo problem: „Mislili su da će uništenje „Džungle“ odvratiti ilegalne imigrante od dolaska. Ali oni nisu ni dolazili zbog „Džungle“ nego zato što je Engleska blizu. Sada je francuska vlada dobila baš ono što nije htela: mini džungle – svuda po Kaleu“.

Noćna mora u Kaleu

Punoletni imigranti se skrivaju po napuštenim stanovima i magacinima – jednostavno izbegavaju ulice grada koje su prepune policajaca. Oni maloletni ne moraju da se skrivaju – zakon zabranjuje njihovu deportaciju.

Flüchtlinge in Calais
Imigranti demonstriraju zbog zatvaranja "Džungle"Foto: AP

I tako je centar Kalea postao mesto iz noćne more: prepun, uglavnom, maloletnih Avganistanaca koji spavaju gde stignu, po parkovima i mostovima.

Većina ove dece, poput petnaestogodišnjeg Rahima Hasara, stigla je do Francuske uz pomoć lanca krijumčara ljudi, čak iz Avganistana: „Iz Avganistana, preko iranskih planina… automobilima, kamionima… Tu ubacuju mnogo ljudi. Nema hrane, nema ničega. Iz Irana se ide u Tursku, iz Turske u Italiju, iz Italije u Francusku“.

Deci je neophodna zaštita

Celo ovakvo „putovanje“ košta između 10 i 15 hiljada dolara. Pare se daju krijumčarima kada dete stigne na željenu destinaciju i javi se kući, u Avganistan. Ali sada su deca koja stižu u Kale ranjivija nego ikada, tvrdi Vilijam Splinter iz UNHCR: „Ovo je problem koji mora hitno da se rešava bez obzira da li su ova deca imigranti ili pobunjenici. Svejedno, to su pre svega deca kojoj treba posebna zaštita i drugačiji tretman“.

Nazir Kan Naziri objašnjava da je zbog talibanskog terora pobegao iz Avganistana. Ali posle sedam meseci bezuspešnih pokušaja da se prebaci u Englesku, odlučio je da zatraži azil u Francuskoj.

„Ne volim Ujedinjeno Kraljevstvo. Ne volim Francusku. Ne volim nijednu stranu zemlju. Volim Avganistan i svoj život, svoju porodicu… ali život u mojoj zemlji nije moguć! Ako se vratim, ubiće me!“

Dug period toplog francuskog vremena je gotov. Sada ove imigrante čeka duga evropska zima i to, po svoj prilici, na otvorenom.

Autor: Don Dankan / Nemanja Rujević

Odgovorna urednica: Željka Bašić-Savić