1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Prisilno lečenje psihičkih bolesnika?

23. januar 2013.

Nemački parlament odobrio je prisilno lečenje za psihičke bolesnike. Mnogi psihijatri pozdravljaju taj potez, ali oni na koje se novi zakon odnosi kritikuju nedobrovoljni tretman kao „mučenje“.

https://p.dw.com/p/17Q4b
Foto: VRD - Fotolia.com

Kako pomoći psihičkom bolesniku, koji izgleda kao da nema kontrolu nad samim sobom? Šta ako pacijent pruža otpor? Više od 140.000 ljudi leči se protiv sopstvene volje u nemačkim psihijatrijskim ustanovama. Nemačka je na drugom mestu po broju takvih pacijenata u Evropi, iza Francuske.

Zastupnici prisilnog lečenja pozivaju se na brigu o pacijentu, a kritičari smatraju da je važnije pravo pacijenata na samoopredeljenje. Žučna debata došla je i pred nemački Ustavni sud. Prisilno lečenje zabranjeno je u leto 2012, jer za njega nije bilo zakonskog osnova.

Sada se vladajuća koalicija usaglasila o pravnoj osnovi o ponovo odobrila tretman. Predlog je dobio veliku većinu glasova u Bundestagu 17. januara. Jedino je Levica glasala protiv.

Psihijatri smatraju da su dobili veća prava

Viüe od 1,2 miliona pacijenata leči se godišnje u Nemačkoj u psihijatrijskim ustanovama zatvorenog tipa
Viüe od 1,2 miliona pacijenata leči se godišnje u Nemačkoj u psihijatrijskim ustanovama zatvorenog tipaFoto: picture-alliance/dpa

Mnogi psihijatri pozdravljaju taj korak. Juta Mujsers, glavni lekarka jedne velike psihijatrijske klinike u Langefeldu, opisuje kakva je bila dosadašnja situacija: „Trenutno ne postoje propisi. To vodi dotle da svako misli da zna kako treba postupati – pacijenti, porodica, psihijatri…“ Juta Mujsers očekuje jasne propise, koji će razjasniti posao lekara.

Ostaje činjenica da se mnogi pacijenti ne slažu sa uzimanjem lekova, čak i kada lekar smatra da je to neophodno. Juta Mujsers podržava prisilni tretman, Ona je ubeđena da pojedini pacijenti ne mogu da u svakoj situaciji odluče šta je dobro za njih: „Postoje psihički poremećaji koji izazivaju uznemirenost ili paranoju i takozvane 'glasove u glavi', i to je tako izraženo da ih pacijent uopšte ne može prevazići.“

U proteklih šest meseci, tokom zabrane prisilnog lečenja, mnogi pacijenti jednostavno su odbijali tretman. Oni su tada, seća se Juta Mujsers „nemirno šetali po odeljenima. Morali smo da otpustimo deo njih, iako nisu bili izlečeni.“

Oštre kritike pogođenih

Matijas Zejbt iz Nemačkog saveza psihijatrijskih pacijenata oštro kritikuje tu inicijativu. Taj 53-godišnjak lično je, pre nekoliko decenija, iskusio prisilni tretman. Primao je, delimično protiv sopstvene volje, neuroleptike – lekove protiv psihoze. Danas je i sam psihijatar i bori se protiv prisilnog tretmana: „To što se sada legalizuje je mučenje. Kada neko kaže: 'Ne, ne želim tretman', to treba poštovati.“ Narkoleptici su opasne droge, nastavlja Zejbt, i mogu da skrate očekivani životni vek pacijenata za oko 30 godina.

On smatra da je zakon podstiče diskriminaciju. „To je poseban zakon, ne važi za sve. Važi samo za psihički bolesne“, kaže Zejbt. „Protivi se ustavu, ignoriše presudu Ustavnog suda i krši konvenciju Ujedinjenih nacija o pravima invalida“. U sličnom tonu, Nemački institut za ljudska prava predložio je poslanicima da još jednom razmotre zakon. Nekadašnji pacijent Matijas Zejbt vidi psihijatrijske ustanove kao „sistem terora“ u kome je najvažnije slomiti volju pacijenata. Jedino rešenje je da se psihijatrijskim klinikama uskrati finansiranje.

Najbolji način - sporazumeti se sa pacijentom
Najbolji način - sporazumeti se sa pacijentomFoto: AP

Želje pacijenata kao rešenje

Rajner Rihter, predsednik nemačke komore psihoterapeuta, odbija kritike: „Reći da je to mučenje je čista dramatizacija. Pre svega to je omalovažavanje pravog mučenja. Nije svrha represija pacijenata.“ Ipak, Rihter primećuje da zakon ima nekoliko slabih tačaka. „Smatramo da bi političari trebalo da razrade širi koncept“ kaže Rihter. On tvrdi da je potrebno da se političari temeljnije pozabave brigom o psihički bolesnima, i da se nega pacijenata mora poboljšati.

Osim toga, Rihter se zalaže za još jedan korak koji nije u sastavu Predloga zakona: zaključivanje ugovora sa pacijentima. Pacijenti koji su više puta lečeni bi tako mogli da donesu sopstvenu odluku o tretmanu, za slučaj da ih lekari kasnije proglase nesposobnima. „Naša je preporuka da takvi ugovori postanu obavezni“, kaže Rihter. Tek u tom slučaju pacijente bi trebalo lečiti na silu.

I Juta Mujsers misli da su takvi ugovori dobro rešenje, pre svega, zato što je svesna, koliko je tema osetljiva: „Niko ne želi da ga leče protiv svoje volje. Problem za psihijatra je u sledećem: mi ne kažemo pacijentu: 'noga ti je polomljena, moramo da je stavimo u gips', već kažemo nešto poput 'vaše misli nisu u redu' – i to je naravno teško razumeti.“ Zbog toga ona već sada pokušava da razgovara sa pacijentima i da se sa svakim od njih sporazume o lečenju.

Autori: Fridel Taube / Darko Janjević
Odgovorni urednik: Ivan Đerković