1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Raste broj pogubljenja u svetu

27. mart 2014.

Broj smrtnih kazni u svetu se tokom prošle godine značajno povećao. Ipak, pogubljenja se izvode samo u jednom, „izolovanom“ broju zemalja – jedan je od zaključaka izveštaja međunarodne organizacije „Amnesti“.

https://p.dw.com/p/1BWZl
Symbolbild Todesstrafe Amnesty International
Foto: dapd

„Da li biste mogli da pretpostavite zbog čega se najčešće izriče smrtna kazna? Možda zbog korupcije, preljube ili trgovine drogom? Ili su prestupnici pogubljeni zbog krađe automobila, gledanja zabranjene serije? Odgovor je sigurno neočekivan i porazan. Smrtna kazna se izriče iz gotovo svih navedenih razloga.“ Upravo je koncept pitanje-odgovor poslužio autorima izveštaja u grafičkoj ilustraciji rasprostranjenosti smrtne kazne u svetu. Izveštaj međunarodne organizacije za zaštitu ljudskih prava – „Amnesti“ je inače, kao i obično, naslovljen „Smrtna kazna, izveštaj za 2014“. Za svega par sati ceo svet je, zahvaljujući društvenim mrežama na internetu, bio upućen u njegov sadržaj.

Glavna, ali samo jedna u nizu poruka izveštaja glasi: smrtna kazna se ne izriče samo zbog počinjenog ubistva. Šta je sve razlog za osudu na smrtnu kaznu, različito je od zemlje od zemlje, a ponajviše zavisi od kulturnih, religijskih i političkih okolnosti – i/ili samovolje vlasti.

Bez podataka iz Severne Koreje

Primer koji ukazuje na izricanje smrtne kazne zbog gledanja nedozvoljene TV serije, dolazi iz Severne Koreje, mada iz tog dela sveta ima malo saznanja o izvršenim pogubljenjima. „Amnesti“ ne sumnja da im Pjongjang pribegava više nego što se o tome u javnosti na kraju sazna, ali priznaje da o tome nema pouzdane informacije.

Todesstrafe in China
Kina: procenjuje se da je u toj zemlji izvršeno na hiljade pogubljenjaFoto: dapd

O razlozima za izricanje smrtne kazne u Severnoj Koreji i dalje se premalo zna, pa tako i o sadržaju izrečenih presuda“, kaže Ferdinand Mugentaler, portparol te organizacije za ljudska prava u intervjuu za Dojče vele. On otkriva da se u izveštaju mogu pronaći samo zvanični podaci o broju smrtnih kazni, uz nekoliko slučajeva, za koje „Amnesti“ i srodne organizacije imaju dokaze da izvršene, a nisu navedene u zvaničnim dokumentima.

Bez informacija i o Kini?

Nijedna zemlja na svetu nije toliko zatvorena i izolovana kao Severna Koreja. Međutim, ima i drugih zemalja, koje ne objavljuju prave i potpune podatke o izvršenim pogubljenjima, što saznanja o problemu i broju smrtnih kazni, čini veoma nepreglednim. „Najveći i najočigledniji primer jeste Kina. Postoje pouzdane procene koje ukazuju na hiljade izvršenih pogubljenja, ali se ona prikrivaju, drže se u tajnosti. Zbog toga mi nismo u poziciji da objavimo precizne podatke o broju smrtni kazni, a ako bismo izneli procene, to bi bilo neozbiljno“, pojašnjava Mugentaler.

Drugim rečima, „Amnesti“ nije u poziciji, čak ni da proceni broj izrečenih smrtnih kazni u Kini, tokom 2013. godine. Zbog toga je poređenje sa prethodnom godinom nemoguće. Dakle, ostaće nepoznato da li je režim u Pekingu odgovoran za više ili manje pogubljenja u odnosu na period pre toga. Nevladine organizacije prate medijska izveštavanja koja povremeno objavljuju informacije o izrečenim smrtnim kaznama, ali ni ti podaci nisu pouzdani, pre svega zbog činjenice da u kineskim medijima postoji problem cenzure.

Iran, Irak i Somalija protiv „pozitivnog trenda“?

Infografik Todesstrafe 2013 Amnesty

Ipak, čak i bez konkretnih brojki, Kina je ponovo u samom vrhu zemalja sa najvećim brojem smrtnih kazni. Grafika koja cirkuliše Internetom, ukazuje na pet najproblematičnijih zemalja, a u tom društvu su sem Kine, Iran, Irak, Saudijska Arabija i SAD. Doduše, to što je Kina na samom začelju liste, ne predstavlja neko veliko iznenađenje, ako se ima u vidu da je reč o zemlji sa najvećim brojem stanovnika na planeti. Objavljivanje tzv. prosečne stope izvršenja smrtnih kazni bilo bi smislenije, ali „Amensti“ nije u poziciji da to i realizuje. Šta više, stručnjaci te organizacije to izbegavaju vrlo svesno, jer je do preciznih podataka gotovo nemoguće doći.

„Uznemirujuće je da je pogubljenja tokom prethodne godine u Iraku i Iranu bilo znatno više. U drugim državama došlo je do promene trenda, primećuje se izvestan napredak, ali je nažalost ipak sporiji neko prethodnih godina“, kaže Mugentaler.

Godine 1977. Bilo je 19 zemalja koje su u potpunosti ukinule smrtnu kaznu. Danas ih je 98. Sveukupno, 140 zemalja, dakle dve trećine, izbrisalo je izricanje smrtne kazne iz svojih zakona. „S druge strane, u Somaliji je došlo do povećanja broja pogubljenja, ali to je izolovan slučaj. U Africi su neke zemlje na putu da ukinu smrtnu kaznu: Benin, Gana, Liberija, Sijera Leone.“

Nepravičan proces, apsurdna presuda u Egiptu

Međunarodna organizacija za ljudska prava „Amnesti“, bori se, pored ostalog, i za ukidanje smrtne kazne. „Insistiramo na 'fer procesima', koji omogućavaju odbranu i reviziju sudskog postupka, što u nekim državama još uvek nije moguće“, opominje Mugentaler. Najočigledniji primer jeste Egipat. Tamo je sud nedavno na smrt osudio 529 pripadnika Muslimanske braće, zbog učešća u nemirima i saučesništva u ubistvima policajaca i vojnika.

Proteste Massenprozess gegen Muslimbrüder in Ägypten Minia
Simpatizeri Muslimanske braće nakon procesa u kome je stotine pripadnika te organizacije osuđeno na smrtFoto: AFP/Getty Images

„Amnesti“ i dalje želi da veruje da izrečena kazna neće biti izvršena. „Odluka je potresna i šokantna. Primećujemo, nažalost, tendenciju sve većeg uticaja izvršne vlasti u Egiptu – na sudsku.“

U porastu je i verska radikalizacija, a povećava se i broj nasilnih sukoba u velikom broju zemalja. Sve to ne ide na ruku pokušajima da se ukine smrtna kazna i spreči pogubljenje osuđenika. „Postoje islamske zemlje koje su ukinule smrtnu kaznu. Pozitivni signali stižu iz Tunisa.“ I Egiptu ima onih koji se protive proizvoljnim presudama korumpiranih sudija. „Na takve snage bi se trebalo osloniti“, poručuje Mugentaler. „U tome veliku ulogu igra međunarodna zajednica. Mi nećemo odustati.“

Autori: Mihael Gesat / Jakov Leon
Odgovorni urednik: Ivan Đerković