1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ratovi danas: Ni strategije, ni strukture

19. septembar 2009.

Prošla su vremena kada je armija jedne zemlje na bojnom polju ratovala protiv druge. Beat Švajcer iz Međunarodnog komiteta Crvenog krsta je u poslednjih dvadeset godina bio na brojnim ratištima širom sveta.

https://p.dw.com/p/JkXM
Ratna etika, ko još o tome vodi računa?
Ratna etika, ko još o tome vodi računa?Foto: picture-alliance/ dpa

Na osnovu tog iskustva, humanitarac Švajcer zna u kojoj meri se promenila etika ratovanja:

„Danas ratovi nemaju jasnu strukturu. Najčešće je u sukobu više strana. Primer za to je Darfur u Sudanu, gde je mnogo naoružanih grupacija. Ne zna se ko komanduje. Nikad se ne zna ko je kad na čijoj strani."

Međunarodni komitet Crvenog krsta dobro poznaje "novu praksu" ratovanja. Delegacije su prisutne u više od 50 ratnih područja radi pružanja humanitarne pomoći. Jedan od njih je i Marčal Izard koji se u Kolumbiji uverio u nepreglednost današnjih ratnih sukoba. „Odete u neko mesto gde sve na prvi pogled izgleda mirno. Prespavate i sledećeg dana čujete kako je u susedstvu ubijeno desetoro ljudi. Kolumbija je primer kako konflikti mogu biti komplikovani."

Na prvom mestu dijalog i zaštita civila!

Međunarodni komitet Crvenog krsta traži dijalog sa svim stranama u konfliktu i pronalazi mogućnost da dođe do žrtava rata. Pritom pokušava da utiče na zaraćene strane da se pridržavaju ratne etike koja podrazumeva zaštitu civilnog stanovništva. Međutim, u oružanim sukobima današnjice ne postoje jasno definisane granice između vojnika i civila, objašnjava Beat Švajcer.

„U tradicionalnim ratovima je to bilo relativno jasno. Vojska nosi uniformu i naoružana je, građani su u civilu i ne učestvuju u konfliktu. Danas je u mnogim sukobima teško napraviti tu razliku. U Avganistanu postoje ljudi koji tokom dana rade na polju, a noću u vojnom napadu. Oni ne nose uniformu i preko dana nisu naoružani."

Švajcer kaže da je teško štititi civile u situacijama gde je granica između vojnika i civila nejasna. Jer nikad ne znate da li se zaista radi o civilima ili ne. U takvoj situaciji civilima ne preostaje ništa drugo nego da beže glavom bez obzira. Rat i izbeglištvo dovode do razdvajanja porodice. Nakon rata počinje beznadežna potraga za bližnjima.

Psihički bol se nakon rata teško prevazilazi, što je humanitarcima dodatni problem u zbrinjavanju žrtava rata. U poređenju sa tim je materijalno zbrinjavanje relativno lako, zaključuje Švajcer.

autori: K. Vite, Z. Dragićević

odg. urednik: N. Jakovljević