1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Rešena zagonetka polarne svetlosti

E. Bar27. jul 2008.

Polarna svetlost vekovima zadivljuje ljude i predstavlja nepoznanicu za naučnike. Sada je zagonetka rešena – istraživači su, uz pomoć satelita, otkrili kako nastaje ova fascinantna nebeska pojava.

https://p.dw.com/p/EkeP
Lepo i opasno: Polarna svetlostFoto: AP

Polarna svetlost je lepa – ali ne za sve. Jedna od najređih i najspektakularnijih nebeskih pojava ujedno je i vesnik poremećaja. Ona, naime, najavljuje snažne eksplozije na površini Sunca posle kojih reke čestica brzinom od milion i po kilometara na sat pogađaju i iskrivljuju magnetno polje Zemlje. Elektroni stižu do gornjih slojeva atmosfere i tamo stvaraju svetlost, ali i ugrožavaju satelite i komunikacione i elektromreže.

Sunčane bure

Sunčane bure ne izazivaju samo polarnu svetlost, nego i manje fenomene – takozvane pod-oluje. U poslednje tri decenije postoje dve teorije o tome kako nastaju – prema jednoj, u relativnoj blizini Zemlje, otprilike na šestini rastojanja do meseca, dolazi do velikih tenzija u strujanjima čestica između Zemlje i Sunca. To povremeno dovodi do nestabilnosti koje izazivaju eksplozivna pražnjenja i tako i do nastanka polarne svetlosti.

Prema drugoj teoriji uzrok polarne svetlosti je mnogo dalje, negde na trećini puta do Meseca. Prema tom scenariju dolazi do približavanja dve linije magnetnih polja. Ukoliko prekorače minimalno rastojanje one se spajaju. Tada se magnetna energija pretvara u toplotu i kretanje, sunčana plazma se ubrzava i stvara elektrone koji izazivaju polarnu svetlost.

Ogromna energija

Sada su naučnici ustanovili koja je teorija tačna – ona druga. „Naši podaci jasno pokazuju da je uzrok polarne svetlosti magnetno spajanje, kaže Vasilis Angelopulos sa Univerziteta Kalifornija u Los Anđelesu.

Naučnici se nadaju da će na osnovu najnovijih saznanja moći bolje da prognoziraju svemirsko vreme. Naime, pod-oluje oslobađaju ogromnu energiju – struje od dva miliona ampera koje traju i po dva sata. Prema Angopolusovim rečima to je energija zemljotresa od pet do šest stepeni na Rihterovoj skali.

Kako bi se takva pražnjenja tačnije predvidela neophodno je poznavati njihove uzroke „kako bi astronauti na vreme potražili zaštitu u svojim svemirskim brodovima i kako bi, pre nego što dođe do oštećenja, bili isključeni vitalni sistemi u brodu i na satelitima“, kaže Angelopulos.