1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

„Riblji paradajz“ štedi vodu

Ričard Fuhs23. januar 2009.

Ukoliko se ribe i paradajz odgajaju pod jednim krovom, to donosi dvostruku korist, štiti se prirodna sredina kao i resursi vode. Tim naučnika iz Berlina razvio je novu metodu i za proizvodnju paradajza i za štednju vode.

https://p.dw.com/p/GejB
Odličan prinos paradajza već u prvoj sezoni
Odličan prinos paradajza već u prvoj sezoni...Foto: Richard Fuchs

U stakleniku Lajbnic instituta u Berlinu živi neobična zajednica - deset zelenih ribnjaka stoje u dva reda, a pored njih spojene dovodnim cevima nalaze se srebrne gajbe sa vežama paradajza. Inženjer ribarstva dr Bernhard Renert i profesor Verner Kloas nose hranu svoju „vodenu kulturu“ kako oni nazivaju ribe koje se uzgajaju u bazenima.

„Najsitnije ribe imaju težinu od 25 do 30 grama. To su grgeči. Reč je o vrsti afričkog grgeča ’tilapien’, koja igra važnu ulogu u akva-kulturi svih tropskih oblasti širom sveta“, objašnjava dr Renert.

...a i proizvodnja ribe.
...a i proizvodnja ribe.Foto: IGB

Super đubrivo

Čim se kod biljaka pojavi potreba za snabdevanjem vodom sa hranjivim materijama, one iz akva-kulture izvlače tečnost koja hrani paradajz, tako da se biljke hrane onim što izlučuju ribe. U izlučevinama se pre svega nalaze azot i fosfor.

Pre nego što voda iz ribnjaka bogata hranjivim materijama zapljusne korenje žbuna paradajza, ona se pročišćava. Riblji izmet koji je bogat amonijakom podvrgava se procesu nitrifikacije, odnosno oksidaciji uz pomoć kiseonika i bakterija. Rezultat koji nastaje iz tog procesa je „super đubrivo“.

Zahvaljujući upravo tom „super đubrivu“, naučnici su već u prvoj sezoni uzgoja paradajza nagrađeni rekordnom berbom od preko 600 kilograma. Iako biljka raste zahvaljujući hranjivim materijama od riba, sasvim zatvoren sistem kružnog toka, ostvaren je zahvaljujući ideji berlinskih naučnika, a njihov najvažniji cilj bio je ušteda vode.

Iz listova paradajza koji su puni vode isparava velika količina vlage. Na krovu staklene bašte postavljena su tri metalna sanduka, gde se vodena para opet pretvara u vodu, koja se vraća nazad u bazene za ribe.

„Mi smo uspostavili zatvoreni sistem koji omogućava velike uštede u korišćenju vode. U bazene za ribe, mora se dnevno dodavati samo 4 odsto sveže vode. Kod uobičajenog načina uzgajanja, ribe dnevno se mora dolivati 10 do 15 procenata sveže vode“, kaže profesor Kloas.

Naučnici očekuju zaradu

Profesor Verner Kloas (levo) i dr Bernhard Renert u stakleniku
Profesor Verner Kloas (levo) i dr Bernhard Renert u staklenikuFoto: Richard Fuchs

Naučnici imaju viziju o ogromnoj proizvodnji ribe i povrća u sred pustinje koja bi bila produktivna i istovremeno štitila životnu sredinu. Iako će to biti moguće tek za neku godinu, sistem je već patentiran. Planirano je i otvaranje firme, a naučnici su ubeđeni u komercijalni uspeh.

Oni inspiraciju za dalja istraživanja često pronalaze prilikom posete pijaci. Nadaju se da od ribljih izlučevina, profit može da se ostvari i kroz proizvodnju krastavaca ili paprike. Sistem će prvi put biti prikazan ovog proleća na nemačko-brazilskom sajmu industrije u Sao Paolu.