1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Rusija Irak

27. jun 2006.

Nakon video snimka Al Kaide objavljenog u nedelju, Rusija je u šoku: četvorica diplomata otetih pre nešto više od tri nedelje u Iraku su ubijena pred otvorenim kamerama. Moskva je u medjuvremenu zatražila hitnu sednicu Saveta bezbednosti UN-a, a Horst Klojzer u svom komentaru navodi da bi to moglo značiti kraj ćutnje vlade u Moskvi u odnosu prema situaciji u Iraku.

https://p.dw.com/p/B8Q3

Politička Moskva je još dugo nakon što su se jezive slike klanja četvorice ruskih diplomata u Iraku pojavile na internetu, tražila prave reči kojima će se obratiti javnosti. Čitav dan je ministarstvo inostranih poslova tehnokratskim jezikom pookušavalo da dobije na vremenu, jer je nakon neopozive spoznaje o pogubljenju, naravno moralo da usledi i reagovanje zvanične Rusije.

Drugačije nego sa poredivim slučajevima otetih žrtava sa zapada, kidnapovanje od pre nekoliko nedelja u ruskim medijima ni jednom nije propraćeno sa izlivima emocija, nije bilo ni javnih manifestacija podrške otetim taocima, niti demonstracija, nikakve izjave saučešća ili solidarnosti. Ovo odslikava udaljenost politike ruskog društva, ali takodje i indiferentnost koja se u Rusiji razvila prema sukobu u Iraku.

Kremlju izvesno nije bilo lako da iznese jasan stav. Žestok otpor protiv američke intervencije, tada u saglasju sa francuskim predsednikom Žakom Širakom i nemačkim kancelarom Šrederom, uzmakao je u pragmatično ćutanje.Irak po pravilu nije tema u ruskim mediijima, ono što se prikazuje su slike svetskih agencija, koje uvek iznova prenose fotografije mesta na kojima su počinjeni samoubilački atentati, bez osvetljavnja pozadine.

Samo su jeziva ubistva četvorice Rusa mogla da izazovu rekciju koja ide dalje od tuge i zgroženosti. Reč je o protiv merama i odmerenim reakcijama odgovora. Otvoreno je pitanje kako bi to moglo da izgleda. Rusija nakon pada Sadama Huseina i njegove Bas partije gotovo da nije ni prisutna u Iraku. Bivši uticaj je iščezao. Amerikanci nisu sa zadovoljstvom dočekali kritički stav Kremlja, i shodno tome nisu imali računicu da Rusima u Iraku omoguće nove poslove.

Ne ispunjeni zahtevi, do sada nepoznatih otmičara koji navode da potiču iz okruženja Al Kaide, nose i jednu unutrašnje političku komponentu u odnosu prema Moskvi.

Bilo je jasno, da Kremlj neće ispuniti zahteve i povući svoje trupe iz Čečenije. Iako Rusija već izvesno vreme konflikt u ovoj kavkaskoj republici predstavlja kao smiren i rešen, činjenica je da to stvarno nije tako. Nemir u islamskom jugu Rusije ni u kom slučaju nije prestao, iako ruski predsednik Putin lažni mir prodaje kao uspeh. I iznenada, ponovo se nametnula tema, iako indirektno; u političkim krugovima se već povlače poredjenja izmedju Iraka i Čečenije.

Kako bi se separatistiičke tendencije i islamistički teror u Čečeniji stavili pod kontrolu, i šta bi Amerika u Iraku iz toga mogla da nauči?

Nakon što je Moskva na brutalan način uvučena u Irački rat, nameće se pitanje hoće li Kremlj ubuduće aktivno učestvovati u gušenju pobune ustanika i terorista, pošto oni sada na prstima nose i rusku krv...Možda će sad čak saradjivati sa koalicionim trupama? Ili će se Moskva ponovo držati odbojno i povećati pritisak na SAD?

Ćutanje u svakom slučaju za Moskvu ubuduće ne može ostati opcija nakon kukavičkog ubistva njenih diplomata.