1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

SAD-Kina: Pas juri miša

21. januar 2011.

Jedna od glavnih tema nemačke štampe je poseta kineskog predsednika Hua Vašingtonu i kritike koje je dobio, i delom prihvatio, na račun ljudskih prava u Kini. Druge teme su problemi sa azilantima, hranom i Belorusijom.

https://p.dw.com/p/Qu53
Hu i Obama
Hu i ObamaFoto: AP

O poseti kineskog predsednika Hu Đintaoa Vašingtonu list Drezdner nojeste nahrihten piše: „Pas juri miša, mogao je da kaže kineski predsednik kada mu je ponovo postavljeno pitanje o poštovanju ljudskih prava u Kini. Kineska izreka odnosi se na onog ko se brine o stvarima koje ga se uopšte ne tiču. Međutim, Hu je odgovorio nešto sasvim drugo: da bi u njegovoj zemlji trebalo učiniti još mnogo toga kada su u pitanju ljudska prava. Za kineske prilike takva izjava je jako mnogo, mada ništa ne menja na činjeničnom stanju.“

O susretu Hu Đintaoa sa američkim predsednikom Barakom Obamom list Štutgarter cajtung piše: „Dugo su SAD definisale poziciju u svetu na osnovu odnosa prema moćnom protivniku. U 20. veku prvo su to bili Japan i Nemačka, kasnije Sovjetski Savez. Da li će Kina biti oličenje neprijatelja u 21. veku? Pretpostavke za miroljubivu koegzistenciju su u suštini bolje nego što su bile u slučaju Sovjetskog Saveza u vreme hladnog rata. Kina i SAD tako su tesno ekonomski povezane da bi ekonomska ili finansijska politika, koja ne bi vodila računa o obostranim interesima, nanela velike štete i jednoj i drugoj zemlji. Sastanak na vrhu nije doneo ništa spektakularno, ali bi se moglo reći da su odnosi posle perioda potresa sada stabilizovani. Ekonomska saradnja funkcioniše. A kada je reč o rešavanju globalnih problema – od nuklearnih ambicija Irana i Severne Koreje do zaštite klime – tu predstoji diplomatsko natezanje.“

Mnogi azilanti preko Grčke završe u Nemačkoj
Mnogi azilanti preko Grčke završe u NemačkojFoto: picture-alliance/dpa

List Rajniše post piše o problemima sa azilantima: „Šengenski sporazum je odličan za 400 miliona građana koji mogu da putuju kroz 25 zemalja bez dosadnih pasoških kontrola. A zemlje kao Nemačka, koje su u sredini šengenskog prostora, više ne moraju da se brinu o useljenicima koji ilegalno prelaze granice i traže azil, jer su za njih nadležne one države čiju granicu su prešli. Međutim, u Grčkoj to očigledno ne funkcioniše. Zemlja ne može da izađe na kraj sa brojnim ilegalnim useljenicima koji stižu preko granice sa Turskom. Mnogi već mrzovoljno tvrde da Grci namerno puštaju te ljude da putuju dalje tako da oni stižu i do Nemačke. Međutim, zahtevati da Grčka zbog toga sada bude isključena iz Šengenskog sporazuma zaista je bizarna ideja. Tačno je da bi Atina morala više da učini kada je u pitanju kontrola granica, da ubrza postupak provere opravdanosti zahteva za azil i popravi situaciju u prihvatnim logorima. Ali za to je Grcima potrebna pomoć, a ne pretnje.“

List Noje vestfeliše bavi se krizom hrane: „Ranije su neprijatelji gladi zvali na razvojnu politiku, demokratizaciju, obrazovanje i investicije. Sve su to elementi koji omogućavaju borbu protiv nedostatka namirnica. Ujedinjene nacije nameravaju da prepolove broj gladnih u svetu do polovine ove decenije. Međutim, najnoviji razvoj dovodi u pitanje taj cilj. Pšenica, uljana repica, kafa i svinjske polutke postali su deo finansijskih tržišta. Proizvodnja namirnica ne služi više isključivo ishrani, nego i puni džepove špekulanata i služi za ulaganje novca. To ima kobne posledice, jer tržište ne zna za moral. U industrijski razvijenim zemljama to ne utiče preterano na cene hrane, ali ljudi u siromašnom delu sveta vrlo brzo postaju žrtve špekulanata. Hrana za njih postaje preskupa. I to je već dovoljan razlog da se regulišu tržišta. Ni Nemci se ne smeju zavaravati da ih to ne pogađa – vreme jevtine hrane je na izmaku – svetska tržišta sve više će i ovde diktirati cene u radnjama.“

Aleksander Lukašenko
Aleksander LukašenkoFoto: picture alliance / dpa

List Zidojče cajtung se bavi Belorusijom i njenim predsednikom Aleksandrom Lukašenkom: „Diktator je srušio mostove ka Evropskoj uniji i time obradovao Kremlj. Ako se sada Minsk i Moskva još dogovore o modalitetima izvoza nafte i gasa, a gotovo je sigurno da će se dogovoriti, onda je postsovjetski svet na pravom koloseku. Opšta situacija je povoljna za Moskvu, jer nije reč samo o savezima i lojalnosti njoj u prilog, nego pre svega o izvozu određenog modela. Regionalna politika autoritarne države koja se oslanja na sirovine, kakva je Rusija, preživela je finansijsku krizu i uprkos retorici koja drugačije zvuči, žilavija je nego ikada.“

Priredio: Nenad Briski

Odg. urednik: Nemanja Rujević