1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Saradnja sa Rusijom dogurala do Ustavnog suda

Ivica Petrović18. decembar 2008.

Energetski aranžman sa Rusijom našao se pred Ustavnim sudom Srbije. Analitičari ocenjuju da je teško očekivati konkretnu odluku koja bi bila u suprotnosti sa političkim stavom srpskih vlasti.

https://p.dw.com/p/GIMa
Postrojenja NIS-a, Rafinerija u Pančevu
Postrojenja NIS-a, Rafinerija u PančevuFoto: AP

Liberalno-demokratska partija je pokrenula inicijativu pred Ustavnim sudom za ocenu ustavnosti energetskog aranžmana sa Rusijom. U obrazloženju te inicijative stoji da je pokrenuta zbog toga što bi sprovođenje tog aranžmana ugrozilo principe otvorenog tržišta, konkurencije, sprečavanja monopola i zaštite životne sredine.

Energetski aranžman sa Rusijom je po mišljenju stručnjaka završio pred Ustavnim sudom zbog nedovoljne transparentnosti čitavog posla. Javnost je ostala uskraćena za mnoge detalje ugovora, ocenjuje za Dojče vele Stevan Lilić, profesor Pravnog fakulteta i predsednik udruženja Pravnici za demokratiju; ima stoga osnova da se pokrene takav postupak, ali ipak nije praksa da se validnost takvih ugovora pokreće pred Ustavnim sudom:

„Pre bi ovo bio po mom, da kažem ekspertskom mišljenju, predmet za jednu anketnu komisiju parlamenta. Mada, mi znamo kakva je sudbina tih anketnih komisija kod nas, i da one ne daju neke efikasne rezultate“.

Šta će reći Ustavni sud Srbije?

Č.Jovanović, lider LDP-a
Č. Jovanović, lider LDP-aFoto: AP
Rasprava o inicijativi LDP-a pokazaće moć i insitucionalni uticaj Ustavnog suda Srbije. Prema normativnoj infrastrukturi, koja reguliše funkcije i status Ustavnog suda, njegove odluke su obavezujuće i vlada je dužna da ih izvršava. Profesor Lilić ipak smatra da je teško očekivati da on donese neku odluku koja je drugačija od političkih stavova vladajuće koalicije:

„Moja procena je da nećemo kao rezultat procedure i odluke ustavnog suda imati jednu, kako da kažem, odlučnu i jasnu odluku povodom ovog gasnog, odnosno naftnog sporazuma sa Rusima“.

Čak ukoliko bi Ustavni sud doneo neku konačnu i konkretnu odluku, koja nije u skladu sa političkim stavovima vlasti, teško je očekivati da bi je izvršna vlast poštovala. Vlasti su i do sada pokazale sklonost ka ignorisanju pravnih obaveza. Kao primer se navodi nepoštovanje zahteva Poverenika za informacije od javnog značaja, čije poštovanje je zakonska i ustavna obaveza.