1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Sarkozijeva osveta novinarima

22. januar 2011.

Iako se veruje da su pritisci na medije i obračun tajnih službi sa novinarima karakteristika zaostalih društava, izgleda je to sasvim moguće i u Francuskoj. Tamo je od prošle godine Sarkozi objavio rat medijima.

https://p.dw.com/p/QuVm
Sarkozi nespretno priznao da tajne službe prate novinare
Sarkozi nespretno priznao da tajne službe prate novinareFoto: AP

Nezadovoljan izveštavanjem medija o aferama koje su prošle godine ozbiljno uzdrmale njegovu predsedničku fotelju, Nikola Sarkozi odlučio je da im se osveti. Tako novinarske organizacije u Francuskoj svedoče o brojnim pritiscima na medije, prisluškivanju novinara, krađi važnih informacija.

Sve je počelo sa optužbom da je Nikola Sarkozi pre stupanja na dužnost predsednika, primio mito od Lilijan Betankur, naslednice kompanije Loreal. Potom je optužen i za aferu oko trgovine oružjem sa Pakistanom 1994. godine, koja je bila vredna oko 900 miliona evra. Da bi progurali ugovor, francuski političari, među njima i Sarkozi koji je tada bio ministar finansija, navodno su potplatili pakistanske političare. Kada su promenom vlasti u Francuskoj 2005. godine, isplate prestale, Pakistanci su odlučili da bombarduju jedan konvoj, u kome je poginulo 11 francuskih državljana. Sve to otkrili su novinari istraživači, a jedan od njih je Žerar Dave, koji već devet godina radi za dnevne novine Mond (Le Monde).

„Radio sam na jednom slučaju, kada je on od tajnih službi tražio listing mog telefona. Želeo je da zna ko su mi izvori… I našli su jednog čoveka. On je bio savetnik u ministarstvu pravde. Nakon toga je izbačen sa posla… Ono što mi u Mondu hoćemo da kažemo – jeste da su francuska vlada i Nikola Sarkozi prekršili zakon, jer je zabranjeno otkrivanje novinarskih izvora“, priča Dave.

Na čelu televizije – Sarkozijev čovek

Le Monde Frankreich Zeitung
Foto: picture alliance / dpa

Zatim je Daveu ukraden lap-top sa podacima kada je, s kim i o čemu razgovarao. Slično se događalo i novinarima u drugim medijima poput – veb sajta Medijapart (Mediapart) i satiričnog nedeljnika Okovani patak (Le Canard Enchainée). Da situacija za novinare-istraživače u Francuskoj nije povoljna, potvrdili su i Reporteri bez granica.

Generalni sekretar te organizacije Žan-Fransoa Žilijar navodi samo jedan od primera: „U Francuskoj od marta 2009. godine, predsednik države bira direktora francuske državne televizije. Čak i da direktor televizije nije Sarkozijev čovek, svaka njegova odluka ipak je sumnjiva.“

Vlada, očekivano, demantuje te navode. „To su sve obične besmislice!“, kategoričan je ministar Gzavije Bertran. Tako, ipak, ne smatra sam premijer Francuske, koji je ministru unutrašnjih poslova, kako tvrde francuski mediji, prosledio direktivu da prekine sa prisluškivanjem novinara. Da su za taj posao angažovane i tajne službe, nespretno je potvrdio i sam Sarkozi kada je nedavno jednog novinara nazvao pedofilom, dodajući da je to pročitao upravo u izveštaju tajne službe.

Autori: Peter Abs / Jelena Kulidžan

Odg. urednik: Nemanja Rujević