1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW
Društvo

Seks kao politika

1. februar 2018.

Šta ljudi rade u krevetu? To je istražio Alfred Kinsi, stručnjak za ose. Prvi „Kinsijev izveštaj“ objavljen je pre sedamdeset godina – i bio je senzacija. Na Kinsijev rad se osvrće nemački seksolog Jakob Pasteter.

https://p.dw.com/p/2rtve
Foto: picture alliance / Jörg Lange/dpa-Zentralbild/dpa

Bio je to pravi šok za društvo: pre sedamdeset godina u Sjedinjenim Državama objavljen je prvi „Kinsijev izveštaj“ nazvan „Seksualno ponašanje muškarca“. Koliko često muškarci masturbiraju? Da li su verni? Da li imaju seks sa životinjama? To su bila pitanja. Pet godina kasnije objavljen je izveštaj o ženama.

Veliki projekat zasnovan na slučajnosti: Alfred Kinsi, naučnik koji je prethodno bio poznat po istraživanju osa, kao docent na univerzitetu u Indijani je pripremajući kurs pod nazivom „Brak i porodica“ ustanovio da je vrlo malo podataka koji se tiču seksualnog života Amerikanaca. Tada se probudila njegova istraživačka radoznalost. U periodu od petnaest godina on i njegov tim su u anonimnoj anketi u kojoj je učestvovalo 5.300 muškaraca i 5.940 žena postavili na stotine pitanja o njihovom seksualnom životu. Tako je ta tema izašla iz tabu-zone. Otkriveno je da je skoro polovina stanovništva do određene granice biseksualna, da skoro svako masturbira i da sado-mazohističke radnje uzbuđuju 22 odsto stanovništva.

 - pročitajte još: Pogled u spavaću sobu Nemaca

Kinsijev izveštaj važi za kamen temeljac seksualnog obrazovanja, ali je naišao i na oštre kritike: zbog izbora ljudi koji su bili anketirani – među njima je bilo daleko najviše robijaša – i zbog Kinsijevog nekritičkog odnosa prema pedofiliji. Ipak, njegove knjige su bile najprodavanije u svetu i mnogi smatraju da su one pokrenule seksualnu revoluciju šezdesetih godina.

Alfred Kinsey
Alfred Kinsi (u sredini sa razdeljkom) sa svojim timom 1953.Foto: picture alliance/Everett Collection

Sedamdeset godina kasnije osvrćemo se na te radove – u razgovoru sa antropologom i seksologom Jakobom Pesteterom. On vodi Institut za seksualno savetovanje u Diseldorfu.

DW: Gospodine Pasteter, kako se zapravo postaje seksolog?

Jakob Pesteter: (smeh) Počeo sam sa kulturnom antropologijom. Postoji jedna grana kulturne antropologije koje se bavi seksualnošću. I tu smo već usred istorije seksologije.

Pre sedamdeset godina kada je objavljen Kinsijev izveštaj Amerikanci su više znali o parenju osa šiškarica, nego o seksualnom životu ljudi. Sa kakvim tabuima je Alfred Kinsi – koji je ranije bio poznat kao istraživač osa – šokirao svet?

Šokirao ga je time što je ljude posmatrao na isti način kao svoje ose šiškarice, naime potpuno amoralno i zato što mu je isključivo kvantitet bio važan.

Istraživački ugao?

Apsolutno isključivo istraživački ugao. U prilog mu je išlo to što je smatran bezopasnim i što se nije rukovodio nikakvom agendom. Hendikep seksualnog istraživanja je što se ono uvek tumači ideološki. Uvek se radilo o promovisanju životnih odnosa neprivilegovanih delova društva. A to je važilo za levičarenje i bilo je sumnjivo. Najzanimljivije kod Kinsija je bilo to što je već trideset godina ranije postojao novac za tu vrstu istraživanja, naime od Fondacije Rokfeler. Ali pre svega je cilj bio pronaći nekog ko je potpuno bezazlen, kako bi se jedan takav istraživački projekat sproveo na trezven i dosadan način.

Seksološka istraživanje je dakle bilo političko pitanje?

Apsolutno, od samog početka – pa tako i u Nemačkoj. Početak su ovde obeležili nemačko-jevrejski dermatolozi. Čudno, u Nemačkoj je tema polnih bolesti spadala u oblast dermatologije. Od početka je bila prožeta socijalističkim idejama u pogledu kontracepcije i abortusa.

Dr. Jakob Pastötter
Doktor Jakob PasteterFoto: privat

Kinsijev izveštaj je naleteo na puritansko-konzervativni duh vremena. Da li je Kinsi začetnik seksualne revolucije?

Da, tako je sebe video, zato što je ispaštao pred tom puritanskom rezervisanošću. Ali i zbog svojih studija. Intervjuisao je oko 20.000 ljudi. To je potpuno drugačiji pristup od onog koji je danas uobičajen: ne nasumično, već ispitivanjem velikog broja ljudi, recimo „populacije-zatvorenika“ ili „protestantske crkvene zajednice“, koje je pomešao kao što je to činio sa osama. Kako bi se otkrilo: šta možemo čisto empirijski da kažemo o seksualnom ponašanju ljudi?

Zamislite da ste Vi Kinsi. Koja seksualna pitanja bi obuhvatio Vaš „Pasteterov izveštaj“?

(smeh) Potpuno druga. Ono što Kinsi nije znao i što je danas u seksologiji malo poznato, zato što je u prvom planu kvantitet, a manje kvalitet – mene bi zanimalo kako različiti parovi žive seksualnost. Kinezi su u tome daleko ispred nas. Oni su pre 5.000 godina seksualnost počeli da shvataju veoma ozbiljno. Umesto da veruju da dobar seks proizilazi iz dobre veze, oni su stvari postavili drugačije i rekli: dobra veza postoji ako postoji dobar seks. Dakle, ja bih pitao: šta činite da Vam seks bude bolji?

 - pročitajte još: „Krik“ još odjekuje

Ali zar u nauci nije oduvek postojalo zanimanje da se otkrije kako ljudi to rade?

Da, ali samo se radilo o kvantitetu, ne o kvalitetu. Kinsi je imao velikih problema da postavi bilo koji objektivni parametar. Odlučio se da orgazam postavi kao parametar. Ali kao što svako iz svog iskustva zna, orgazam može da bude površan ili dubok ili pun naboja. To pitanje Kinsi nikada nije postavio.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android