1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Sirija se ne smiruje

28. mart 2011.

Protesti u Siriji ne jenjavaju, uprkos ponekim ustupcima režima. Centar otpora je grad Dera, južno od Damaska, na granici sa Jordanom. Arapsko proleće je postalo izazov i za Bašara al Asada.

https://p.dw.com/p/RD8z
Dara na jugu Sirije je centar otporaFoto: AP

„Varnica se prenosi iz jedne arapske zemlje u drugu. Ona ne može da zaobiđe Siriju, ni da poštedi režim u Damasku“, smatra renomirani nemački stručnjak za islam Udo Štajnbah.

I Andre Bank sa GIGA-instituta za bliskoistočne studije u Hamburgu smatra da je Asad trenutno pod enormnim pritiskom. Sirijski predsednik, doduše, još čvrsto sedi u svom sedlu, jer je još uvek popularan i među mlađim stanovništvom.

Vladanje uz pomoć zakona o vanrednom stanju

Bašar el Asad je 2000. godine preuzeo vlast od svog oca Hafiza koji je na vlast došao pučem izvedenim još 1971. i otada pa do penzije vladao uz pomoć zakona o vanrednom stanju. U Siriji je 20 odsto mladih nezaposleno, što je jedan od razloga za nerede, ukazuje Udo Štajnbah iz Centra za bliskoistočne i srednjeistočne studije Filipsovog univerziteta u Marburgu.

„Ekonomske frustracije, frustracije zbog korupcije, marginalizacije i neučešća u privrednim procesima, sve to je još izraženije na jugu zemlje, daleko od Damaska, gde su ekonomski uslovi veoma teški, na primer u Alepu, tamo se upravo zaoštrava situacija“, kaže Štajnbah.

Posledice po mirovni proces

Nije jasno u kojoj meri će ovi protesti moći da ugroze regionalnu statešku ravnotežu. Moć u rukama Asadovog klana drže Aleviti, šiitska manjina čiji su predstavnici na ključnim pozicijama u vladajućoj stranci i tajnoj službi. Sirija ima i dobre odnose sa Iranom, što je alijansa formirana još krajem sedamdesetih godina sa ciljem da se oslabi uticaj tadašnjeg iračkog vlastodršca Sadama Huseina. No, teško je verovati da će Damask ovih dana moći da se osloni na nekakvu podršku Teherana.

Sve zavisi pre svega od načina na koji će Bašar el Asad postupiti prema demonstrantima. Ukoliko bi on bio svrgnut, to bi imalo posledice i po mirovni proces na Bliskom istoku, smatra Udo Štajnbah: „Demokratski legitimisane vblasti u arapskim zemljama, bilo u Kairu ili Damasku, svakako će tražiti da se što pre otpočne sa mirovnim procesom. One će verovatno vršiti jači pritisak na Izrael nego sadašnji vlastodršci koji su ipak sve vreme nastojali da se saviju onako kako vetar duva, ne stavljajući Izrael ni pred kakve izazove, bar u poslednjih desetak godina.

Autori: Dominik Peters / Saša Bojić

Odgovorni urednik: Ivan Đerković