1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Spuštanje u večitu noć

24. januar 2010.

Avantura 11 kilometara ispod površine mora- pre pola veka Žak Pikar spustio se na najveću dubinu u Tihom okeanu gde je pritisak na kapsulu u kojo je bio sa Amerikancem Donom Velšom iznosio 170.000 tona.

https://p.dw.com/p/LfTd
Žak Pikar (centar) i Don Velš primaju odlikovanje od tadašnjeg predsednika SAD D. Ajzenhauera posle uspešne misijeFoto: picture-alliance / KPA/TopFoto

Pet sati okomitog spuštanja kroz tamu, prazninu i hladnoću u nepoznate dubine sve dok se na kraju kapsula nije zaustavila na dnu 23. januara 1960. godine. Žak Pikar dodakao je dno ispred pacifičkog ostrva Guam, na jednoj od najdubljih tačaka svetskih mora – bio je tačno 10.916 metara ispod površine. Nikada ranije nijedan čovek nije bio na toj dubini.

Kapsula kojom se Pikar spustio sa pratiocem, američkim pomorskim oficirom Donom Velšom, zvala se „Trst“. Osam godina Pikar je zajedno sa ocem, jednim od pionira vazduhoplovstva, radio na tom projektu neprestano se boreći sa finansijskim nedaćama.

Samo gore - dole

Kapsula je mogla da se kreće samo u dva pravca – naviše i naniže. Uslovno rečeno „podmornica“ se sastojala od rezervoara koji je omogućavao manevrisanje i metalne kabine koja je bila pričvršćena ispod njega i koja je štitila Pikara i njegovog saputnika od ogromnog pritiska na tako velikoj dubini. Kapsula je, naime, izdržala pritisak od 170 hiljada tona.

Bila je u obliku metalne kugle, napravljena od čelika sa dodacima nikla, hroma i molibdena i njen prečnik iznosio je samo dva metra.

Napravljena je u Krupovoj livnici u Esenu i težila je 14 tona. Debljina zidova bila je 12 centimetara, oko prozora debljina je bila čak 18 centimetara. Kako su unutra bili i različiti instrumenti Pikar i Velš su na raspolaganju imali 90 kvadratnih centimetara za ekspediciju koja je trajala devet sati.

U rezervoaru je bilo 142 hiljade litara benzina – zbog sve većeg pritiska prilikom ronjenja obim benzina se smanjivao, mogla je da ulazi teža morska voda i tako se kapsula spuštala sve dublje.

Potpuna tama

Na dubini od 731 metra zavladala je potpuna tama, u 11:44 bili su na dubini od 8860 metara – toliko je visok Mont Everest, zabeležio je Pikar. Oko male kugle na toj dubini bila je potpuna pustoš – nikakvih riba, nikakvih morskih čudovišta.

Tiefseeforscher Jacques Piccard mit 86 Jahren gestorben
Srušena i poslednja granica: Ž. Pikar u svojoj laboratoriji 1995. godineFoto: picture-alliance/dpa

Na dubini od 9875 metara u 12:06 odjednom se čuo jak prasak i osetio snažan potres. Nisu utvrdili šta se desilo i Pikar je odlučio da nastave spuštanje – sat kasnije kugla se spustila na ravno dno. Kroz prozor Pikar je ugledao oči ribe koja je ležala na dnu, dopola ukopana u pesak i bila tridesetak centimetara duga i 15 široka. Tako je potvrđeno ono što je do tog trenutka bilo sporno: i na najvećim dubinama ima života.

Pikar i Velš su na dnu otkrili i posledice praska – na staklu poklopca kapsule pojavile su se naprsline, ali njihovi životi nisu bili ugroženi, jer je kapsula bila neoštećena.

Povratak na povšinu

Posle samo 20 minuta na dnu Pikar i Velš morali su da krenu na površinu. Teško bi se moglo reći da je u pitanju bila visoka tehnologija: u dva silosa „Trsta“ bilo je smešteno 16 tona gvožđa kao balast, a to gvožđe bilo je pričvršćeno eletromagnetom. Sada je Pikar prekinuo strujno kolo, prestalo je dejstvo magneta i gvožđe je ostalo na dnu. Kapsula je počela da se penje. Tu je sada pomogao trik sa benzinom i slanom vodom – kako je opadao pritisak tako se širio benzin i istiskivao vodu. Kugla je tako bivala sve lakša i penjala se naviše.

Posle tri i po sata penjanja „Trst“ je bio ponovo na površini.

Do danas su Švajcarac Pikar, koji je umro 2008. u 86. godini, i Amerikanac Velš ostali jedini ljudi koji su se spustili na tu dubinu.

Dokazali su da i na najvećoj dubini ima života, mada je Pikar kasnije ovako opisao pravo značenje misije: „Od tog trenutka od najvišeg vrha do najveće dubine i ledenih polova više nije bilo tačke na Zemlji na kojoj nije bio čovek“.

Poslednja granica je tako pala – sada je čoveku preostalo još osvajanje zvezda. Ali, to je već druga priča.

as/sol/nb/idj