Srčani sentimentalni nacionalisti
8. januar 2008.
Politički govor u kampanji za predsedničke izbore karakterišu izvesne novosti u poređenju sa ranijim sličnim izbornim nadmetanjima, kaže za DW antropolog Ivan Čolović.
Prva novost, navodi Čolović, je pojava pripadnika nacionalnih manjina na mitinzima Srpske radikalne stranke:
Dominantna reč "SRCE"
“Jednu od njih čini podrška Tomislavu Nikoliću, koju je na predizbornom mitingu radikala jedna Slovakinja izgovorila na slovačkom jeziku. Ona očigledno tečno govori i srpski pa je mogla i na srpskom da se založi za izbor Nikolića, ali su organizatori mitinga, nema sumnje, procenili da će podrška Nikoliću od strane jedne Slovakinje, i to izneta na slovačkom biti još ubedljivija. I tako, slovački jezik na tom mitingu je trebalo da posvedoči da su radikali zaštitnici manjina i da te manjine mogu i u ‘srpskoj Vojvodini’, kako radikali inače nazivaju ovu pokrajinu, da čuvaju svoj nacionalni karakter i jezik. Pa čak i da mogu na svom maternjem jeziku da izraze ljubav prema Šešelju i Nikoliću.”
Ivan Čolović dodaje da predizbornu kampanju karakteriše i pojava takozvanog “sentimentalnog nacionalizma”, u čijoj retorici dominira reč “srce”:
Nacionalisti i "govor srca"
“Radikali su srce stavili i u svoj glavni slogan: ‘Svim srcem’. A srce, potpuno neočkivano, iskrsava i u rečniku Velimira Ilića. Na primer, u njegovom obraćanju pristalicama na mitingu u Leskovcu, gde je rekao da hoće ‘Srbiju u našim srcima’.
Ulazak srca u radikalsku i narodnjačku retoriku nagoveštava pojavu neke vrste nacionalističkog sentimentalizma. To može da bude i reakcija nacionalista na optužbu da neguju govor mržnje. ‘Ne’, kažu oni svojim potencijalnim biračima, ‘zar ne vidite da je naš govor u stvari govor srca’.”
Primećuje se, zaključuje Čolović i prodor reči “duša” u govor nacionalista, pa se može očekivati dalja ekspanzija sentimentalnog nacionalističkog predizbornog govora.