Srbije nema na sajmu knjiga u Frankfurtu

Srbija je ove godine tu priliku propustila zbog - kako glasi službeno saopćenje - neplaćenog duga iz prošle godisne u iznosu od 30 000 Eura ona ove godine nije mogla da organizira nacionalni štand. Kako je do toga došlo?, šta to govori o kulturnoj politici u zemlji? i kakve to posljedice ima?

Izdavače iz Srbije ove je godine na frankfurtskom sajmu knjiga vrlo teško pronaći budući da nema nacionalnog štanda, koji u pravilu nije samo kulturni i književni izlog neke zemlje u svijet, već je i orjentaciona tačka oko koje se ljudi okupljaju. Malobrojni srpski izdavači koji su usprkos svemu i na svoju ruku ipak došli na sajam, lutaju kao vukovi samotnjaci nepreglednim sajamski halama, koristeći vlastite ranije uspostavljene kontakte za sklapanje poslova.

Zorana Stojanovića iz "Izdavačke Knjižarnice" iz Novog Sada sreo sam u hodniku između hale broj 6 gdje se nalazi Press-centar, i hale 5 gdje se nalaze međunarodni izdavači:

Mada zvuči paradoksalno, ovo nepojavljivanje Srbije na Frankfurtskom sajmu knjiga u osnovi ipak tačno odslikava stanje u kojoj se nalaze i država i njena vladajuća elita, dodaje Stojanović:

Jedan od ljudi koji su vrijednosti srpske literature svjesni, i koji vrlo dobro znaju kakav ugled piojedini srpski književnici uzivaju u svijetu je i Petar Živadinović, generalni direktor izdavačke kuće "Paideia" iz Beograda. I on obilazi sajam tragom kontakata koje je sam ranijih godina uspostavio, razgovore sa poslovnim partnerima zakazuje u nekom od brojnih kafea sajma:

Prema službenom saopćenju Ministarstva kulture Srbije razlog za tu sramotu leži u neizmirenih 30 000 Eura duga Frankfurtskom sajmu još od prošle godine. Navodno je svojevremeno taj novac proslijeđen Udruženju knjižara i izdavača koje je ranijih godina bilo organizator nastupa Srbije u Frankfurtu, ali se ne zna gdje je novac nestao.

Vladimira Kupska, u organizacionm managementu frankfurtskog sajma zadužena za suradnju sa zemljama jugoistočne Evrope, navodi, međutim, da je osnovni problem bio u nepostojećoj komunikaciji sa Udruženjem izdavača:

"Sugovornici koje sam imala od prošle godine, i koje sam htjela ponovo pitati da li žele sudjelovati na ovogodišnjem sajmu, uopće nisu reagirali na moje e-mailove, a ni telefonski nikoga nisam mogla dobiti. Osim toga nije nam stigla ni nikakva prijava. Komunikacija je praktički dospjela u slijepu ulicu."

Službeno ona zbog zaštite podataka nije htjela niti potvrditi niti demantirati navode o 30 000 eura duga, ali je naglasila da to nije bio centralni problem:

"Čak da oni za 2006 godinu i nisu platili račune, to ne bi bio razlog za njihovo nesudjelovanje ove godine. Osnovni problem je da nije bilo nikakve komunikacije."

Iris Klose, iz odjela za međunarodnu suradnju Frankfurtskog sajma, smatra da je svojim nedolaskom Srbija prije svega naštetila samoj sebi:

"To je šteta za zemlju, da nije ovdje nije predstavljena, jer time ona propušta šansu da se pokaže svijetu i da predstavi svoju izdavačku djelatnost."

Iris Klose, međutim, dodaje da vrata Srbiji nisu zatvorena i nada se da će sljedeće godine ona ponovo biti na sajmu. Time bi se izbrisala ova sadašnja jedina bijela mrlja na literarnoj karti svijeta, i uprava Frankfurtskog sajma knjiga mogla bi sa ponosom reći: da kod nas su svi zastupljeni, čitav svijet:

"Naravno, mi se nadamo da će sljedeće godine Srbija ponovo biti zastupljena. Mi ćemo se oko toga potruditi, stupiti ćemo ponovo u kontakt sa odgovornim osobama u zemlji, kako bi naredne godine na sajmu opet imali štand iz Srbije."