1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Sreća ili novac?

Dijana Roščić3. avgust 2008.

Ako je novac stvarno sporedna stvar, zašto onda toliko mnogo ljudi sanja o glavnoj premiji na lutriji? Evo malog pokušaja rasvetljavanja komplikovane veze između sreće i novca.

https://p.dw.com/p/EpET
"Onaj ko je imao najviše, imao je najbolje šanse da preživi zimu"Foto: picture-alliance/ dpa

Stara narodna izreka kaže – novac ne čini srećnim. Naučnici koji se bave istraživanjem sreće narodu daju za pravo. Čitav niz poslovica, bajki i mitova poručuje isto. Možda je najupečatljiviija ona priča o kralju koji je poželo da se sve što dotakne pretvori u zlato. Želja mu je bila ispunjena. Ali, avaj, u zlato su se pretvarali i hrana i piće...

Ostati normalan sa 180 miliona dolara

Svakog petka Paul Rozenau iz Vejsika u Minesoti putuje u susedno mesto da napuni rezervoar svog auta – tamo je benzin jeftiniji za 15 centi. Najčešće, tom prilikom na benzinskoj pumpi uplati i loto. Tako je to bilo i maja ove godine. Tog petka u maju slušao je iz susedne sobe TV-prenos izvlačenja brojeva.

„Pratio sam brojeve, da...da... - imao sam svaki broj. Rekao sam naglas: „Oh, bože!“ A moja žena na to - „Ma u redu je. Ne pravi dramu“ - Stvar je u tome što sam joj ranije par puta odglumio kao da dobijam na lotou. Ali onda sam joj ozbiljno rekao – draga, ovaj put sam stvarno dobio“

Sju i Paul Rozenau dobili su najveću premiju u istoriji lotoa Minesote – 180 miliona dolara!

„Da li smo bili srećni? Sve u svemu da, bili smo srećni. Prvo nismo znali šta sad treba da radimo. Koga da pitamo? Pozvali smo našeg poreskog savetnika i on nam je pomogao. Sve je prošlo bez problema.“

Ovaj sredovečni par nije izgubio razum zbog ogromne sume novca. Najveći deo premije uložili su u fondaciju od opštedruštvenog interesa. Oni kažu da se njihov sistem vrednosti nije promenio – najvažniji su i dalje porodica i prijatelji.

Za sreću ne treba mnogo

Gledano iz ugla naučnika koji istražuju ljudsku sreću bračni par Rozenau je potpuno pravilno postavio prioritete: Socijalni odnosi koji dobro funkcionišu su najvažniji za srećan život. Pare nisu tako važne. Međutim taj argument ne važi kada govorimo o siromašnim ljudima, kaže ekonomista Bruno Grej iz Ciriha koji se takođe bavi istraživanjem sreće. On nam navodi izuzetke iz pravila „pare nisu tako važne“: „Kod osoba koje imaju mala primanja, povećanje količine novca kojom mogu da raspolažu je veoma važno i povećava osećaj zadovoljstva životom. To važi i za siromašne zemlje – kada poraste prosečna zarada, i društvo kao takvo je zadovoljnije. Istraživanje sreće kojim se mi bavimo ne vodi ka tome da se kaže – ljudi koji žive u razvijenim zemljama su srećni i zadovoljni i na tome više ne mora ništa da se radi. Stvar je sasvim suprotna.“

Čim su zadovoljene osnovne potrebe, novac više nije presudan za osećanje sreće. Ben Šahar, profesor sa Harvarda, analizira zašto toliko mnogo ljudi i dalje prosto juri za parama: „To je kao neki urođeni nesporazum. Ljudi stalno na to nasedaju. Iza toga se, pretpostavljam, krije iskustvo staro stotine, hiljade godina. Morali smo da nagomilavamo posed kako bi smo opstali. Onaj ko je imao najviše, imao je najbolje šanse da preživi zimu. To je pouka ljudske istorije. Ljudi i danas funkcionišu po toj šemi, mada više ne moraju da gomilaju. Međutim, svi misle da im je za preživljavanje i za sreću bolje ako više poseduju.“

Bolje je trošiti na druge nego na sebe?

Psiholozi sa univerziteta u Vankuveru pokušavaju na originalan način da razjasne komplikovanu vezu između sreće i novaca. Povezali su dve misli. 1) samo novac čoveka ne čini srećnim i 2) ljudi žele da imaju dobre socijalne odnose. Možda, mislili su psiholozi, novac čini srećnim onda kada se troši na socijalan način. Lara Aknin opisuje dva eksperimenta: „Anketirali smo 16 zaposlenih u jednoj firmi u Bostonu koji su upravo dobili veliku varijabilu. Merili smo nivo sreće pre nego što su je dobili i nekih 6 do 8 nedelja kasnije, kada su uglavnom potrošili novac. Konstatovali smo da je veoma važno za šta je novac potrošen. Srećniji su bili oni koji su novac potrošili na druge, u odnosu na one koji su ga potrošili isključivo za sebe. Slične rezultate je pokazala i jedna studija koju smo sproveli sa studentima. Dali smo im po 5 odnosno 20 dolara. Onda bi smo ih pozvali telefonom iste večeri i pitali koliko su srećni. I ovde se pokazalo da bez obzira da li su dobili 5 ili 20 dolara – srećniji su bili oni koji novac potrošili na druge.“

Dakle, novac ipak čini srećnim ali ako se troši sa drugima. Međutim, naučnici ne mogu da objasne zašto je to tako: „Možda je to vezi sa snažnim osećajem vrednosti koji ima onaj koji daje ili sa osećajem da se zbog vremena koje provedemo sa drugima jačaju postojeće socijalne veze. To možda pojačava osećaj sigurnosti – koji je veoma važan za osećaj sreće. Mislim da taj fenomen ne može da se objasni samo na osnovu te jedne stvari . Ovde je verovatno mnogo toga u igri.“