1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Stereotipi kojih se teško oslobađamo

1. jul 2012.

Svakodnevni jezik je često i sredstvo diskriminacije. Pri tom, nije rasista svako ko koristi rasističke izraze. Politička korektnost zahteva veliki trud i pažnju – to je nužnost u društvu koje želi da bude otvoreno.

https://p.dw.com/p/15Orx
Mohrenköpfe: ein ganzer und ein angebissener (Fotolia: #29454657); © Fotolia/eyewave
Foto: Fotolia/eyewave

U emisiji „Germany's Next Topmodel“ jedna od takmičarki opisana je pridevom „rasna“, u mnogim bavarskim krčmama naručuju se pića zvana „Niger“ ili „Rus“, jedan tradicionalni kelnski restoran ponosi se imenom „Kod crnca“, objašnjavajući to činjenicom da su u srednjem veku Mavari bili na glasu kao izvanredno raskošni domaćini.

Suština je u nameri

Pojmovi kao što su „niger“ ili „crnja“ su već godinama tabu u javnoj komunikaciji, ali kolači nazvani „nigerski poljubac“ ili „crnčeva glava“ i dalje su hit na dečjim rođendanima. Lingvista Bernd Miler-Žake tvrdi da iz tog razloga takvi pojmovi ostaju u upotrebi, ali nije svako ko ih upotrebljava samim tim i rasista. Mnogo toga pri njihovoj upotrebi zavisi od namere – dakle, ne možemo svakog gosta koji u restoranu naruči „cigansku šniclu“ proglasiti rasistom.

Liriam Šponholc sa katedre za medije i komunikologiju u Erfurtu kaže da jezik diskriminiše kada se upotrebljava u svrhu kategorizacije, potcenjivanja ili konstruisanja razlika koje u stvarnosti ne postoje. „Nisu svi rasistički pojmovi takvi na prvi pogled. U principu, sumnjiv je svaki kategorizirajući pojam“, kaže Šponholc. Na primer reč „Kopftuchmädchen“ (otprilike „maramoglava cura“, odnosno devojka koja nosi maramu) – taj pojam kategorizuje, potcenjuje i podrazumeva značajnu razliku između devojaka koje nose i koje ne nose maramu na glavi, premda nije jasno da li takva razlika zaista postoji. Mora se pripaziti na funkciju određenih pojmova, tvrdi Šponholc. Tada se može uočiti da su i na prvi pogled benigni svakodnevni pojmovi zapravo sumnjivi.

Muslima mit Kopftuch in Berlin. #25609112 Fotolia/Mumpitz
Foto: Fotolia/Mumpitz

Suptilna diskriminacija

Etnolog sa minhenskog univerziteta Julia Bajer istraživala je kako se takvom nesvesnom diskriminacijom opisuju pre svega navodno različiti ljudi. Ne samo za stolom u gostionici, već se i u novinskim kolumnama govori o „autohtonim“ ili „prirodnim“ ljudima, „divljim“ plemenima koja žive „van civilizacije, kao u kamenom dobu“. Svi ti pojmovi možda strance čine egzotičnijim i uzbudljivijim, ali ne dopuštaju da im se pristupi kao ljudima.

Takav diskurs zapravo priziva kolonijalnu predstavu bele „rase“ koja je vrednija od drugih ljudi, misli Bajer. Takvo shvatanje ne samo da je zastarelo i naučno pogrešno, nego nosi i pogrešne asocijacije. Bajer to podupire citatima iz knjige Suzan Arnt i Antje Hornšajd „Afrika i nemački jezik“: „Zatvorite oči, zamislite jednog poglavicu i recite šta vidite. Ja vidim Indijanca s ukrasima od perja, ili jednog plemenskog vođu s komadom odeće samo oko butina – to se misli kad se kaže da je reč o problematičnim konceptima. Napravite isti eksperiment s drugim pojmom, na primer, ‘političar visokog ranga'. Rezultat će biti sasvim različit, premda poglavica nije ništa drugo od visokog političara. Jasno je da svaki pojam sobom nosi određene predstave – nijedan pojam nije toga oslobođen“, tvrdi Bajerova.

Dito Kayapo, of the indigenous Kayapo tribe, works with his laptop during a public hearing at the Commission of Human Rights of the Federal Senate in Brasilia, Wednesday, Dec. 2, 2009. Native communities of the Amazon rain forest are protesting the Brazilian government's decision to build the massive hydroelectric Belo Monte dam in the Xingu River. (ddp images/AP Photo/Eraldo Peres).
Poglavica plemena Kajapo, Dito Kajapo, sa laptopomFoto: AP

Stranost u našom umu

Da li je upotreba ovih pojmova puka nepažnja ili iza toga stoji nešto drugo, recimo pozivanje na primitivne obrasce? Za Juliu Bajer pojmovi koje neko upotrebljava govore više o govorniku nego o osobama koje bi trebali opisivati. „Ta 'stranost' je oduvek bila neko mesto iz evropskih fantazija, koje obično ima relativno malo veze s tim kako tamo život zaista izgleda.“ Već u dečjim knjigama piše da „Eskimi žive u igloima“, i „u Africi ljudi nose suknje od lišća“, kaže etnolog. Razumski smo svesni da je reč o stereotipnim slikama, ali one su čvrsto ugrađene u naše razumevanje. Kada govorimo o poglavicama ili „domorocima“ koji „žive u kamenom dobu“ budimo često diskriminišuće asocijacije naučene u detinjstvu. Mnogi ljudi nemaju predstavu pripadnika autohtonih naroda za laptopovima, na konferencijama ili u parlamentu, premda je to danas realnost u celom svetu.

Međutim, Miler-Žake, Šponholc i Bajer saglasni su da tabuizacija određenih reči ili zamena „uglađenijim“ nije rešenje. Ako se neko određuje samo njegovim poreklom, malo pomaže ako umesto „gastarbajter“ kažemo „migrant“, tvrdi Bajer.

Korektni diskurs

U međuvremenu se, prema Miler-Žakeu, nije loše orijentisati prema tome kako neka grupa označava samu sebe, na primer, „Romi“ umesto „Cigani“ te „Sami“ umesto „Laponci“ – za skandinavske autohtone narode. To ipak znači i izbacivanje iz govora prividno benignih pojmova kao što je „Eskim“. Naime, radi se o pojmu koji se odnosi na različite etničke skupine koje nastanjuju prostore od Sibira do Grenlanda, i koji ga sami ne doživljavaju pozitivnim. Oznaka „Inuit“ bila bi politički korektnija, mada ne i zadovoljavajuća za sve.

Before returning to his camp Lypa Pitsiulak, an Inuit living on an outpost camp in the Opingivik area of Nunavut, Canada, covers the opening of an "iglu," Inuktitut for igloo, which he constructed on an ice floe, March 2, 1999. Behind Pitsiulak is a "inuksuit," a human shape used by the Inuit as landmarks. (AP Photo/Stephan Savoia)
"Inuit", politički korektniji od "Eskima"Foto: AP

U mnogim situacijama je moguć interkulturalno osetljiv jezik kojim se izbegava egzotisanje i simplifikacija. Ljudi koji žive u području Amazona nisu „primitivan narod“ koji živi „daleko od civilizacije“, već je reč o mnoštvu kultura koje se ne mogu nazvati „necivilizovanim“ niti se bezuslovno mogu definisati preko veze s prirodom – taj stav se danas u etnologiji podrazumeva.

Autori: Rut Krauze / JB

Odg. urednica: Ivana Ivanović