1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Svako ima pravo da umre ako mu se ne živi?

29. maj 2010.

Holandija je pionir raznih zakona koji se u drugim zemljama ne mogu ni zamisliti. Lake droge, gej brakovi, eutanazija – smo su neki. Sada će parlament raspravljati i o mogućnosti da stari umru – kad im dojadi život.

https://p.dw.com/p/Ncik
Mnoge stare osobe u životu vide samo bolest i patnju
Mnoge stare osobe u životu vide samo bolest i patnjuFoto: picture-alliance/dpa

Udruženje za slobodan izbor trenutka okončanja života sa sedištem u Amsterdamu pokrenulo je kampanju pod naslovom „Završeni život“. Reč je o pokretanju javne diskusije na temu ličnog i slobodnog izbora trenutka smrti – bez obzira na zdravstveno stanje neke osobe. S obzirom da su već do sada uspeli da sakupe 117.000 potpisa (bilo bi dovoljno i 40.000) ova tema će se uskoro naći i na dnevnom redu holandskog Parlamenta.

Visok procenat samoubistava kod starijih od 65

„Naša inicijativa pod nazivom ‘Završeni život’ podrazumeva stanje u kojem osoba ima osećaj ili jednostavno zna da je život došao do kraja. To se prvenstveno odnosi na starije osobe koje smatraju da više nemaju nikakve perspektive, koje su potpuno same jer su svi drugi članovi porodice već umrli i koje kažu da su im ostali samo nepokretnost, slepilo, bolovi i zavisnost od drugih“, objašnjava Petra de Jong, predsednica Udruženja.

Ona se poziva i na konkretne brojke – u Holandiji je prošle godine oko 1.500 osoba oduzelo sebi život, od toga njih oko 400 je bilo starije od 65 godina. „Niko se ne može i ne sme prisiljavati na život ukoliko on to ne želi“, kaže De Jong, ali dodaje da se o nekim stvarima ipak mora voditi računa.

„Na primer, ukoliko neko želi da umre samo zato što neće drugima da padne na teret. U tom slučaju je zadatak celog društva da uveri tu osobu da nije tako, da nije teret i da je sada jednostavno došao trenutak da neko drugi brine o njoj“, kaže Petra de Jong.

Sloboda odlučivanja – ograničena

U tu svrhu ova inicijativa traži uvođenje posebno školovanih pratioca za umiranje, koji bi osobu dostojno „ispratili iz života“, kao i dozvolu nabavke takozvane tablete „poslednja želja“. Njih bi mogli da dobiju svi oni koji to žele, ali bi, kako naglašavaju u holandskoj inicijativi, u svakom slučaju trebalo da postoji neka starosna granica. „Recimo, ovu tabletu bi mogle da dobiju samo osobe starije od 75-te godine života“, kaže Petra de Jong.

S njom je saglasan i Ton Vink, filozof koji već godinama u svojoj ordinaciji savetuje osobe koje žele da umru. „Svakome mora biti ostavljeno pravo da sam odlučuje o važnim odlukama koje se tiču njegovog života. Odluka o prekidu života, o smrti, je jedna takva odluka o kojoj se mora porazgovarati i sa partnerom, porodicom, prijateljima. Ja sam za donošenje samostalnih odluka, ali u kombinaciji s odgovornošću“, naglašava Vink.

Na zakonu o eutanaziji, koji je u Holandiji na snazi od 2002. godine, Vink prvenstveno kritikuje činjenicu da na kraju ipak nije pacijent taj koji odlučuje već lekar, odnosno, lekarske komisije. Protivnici ove inicijative, koja izgleda već sada ima podršku oko 51 odsto Holanđana, kažu da „starost, kao prirodna faza života, često donosi bolest i nemoć kao i upućenost na pomoć drugih, što treba prihvatiti, a ne bežati od toga, ni manje ni više, nego u smrt“.

Autori: taz / Željka Telišman

Odg. urednik: Nemanja Rujević