1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Sve sami gubitnici u ratu na Kavkazu

priredio Nenad Briski13. avgust 2008.

Nemačka nadregionalna štampa najviše pažnje posvećuje i dalje sukobu na Kavkazu. Druga najvažnija tema su Olimpijske igre u Pekingu, iako su one, zbog rata na Kavkazu, ovih dana pomalo bile u zapećku.

https://p.dw.com/p/Ew5G
Porušena kuća u Južnoj Osetiji
Porušena kuća u Južnoj OsetijiFoto: AP

O kavkazkom ratu list „Hanoveriše algemajne cajtung“ piše:

"Posle pet dana ubijanja i razaranja svi su gubitnici. Gruzijski predsednik Mihail Sakašvili može biti srećan što ga građani nisu smenili nakon ove neodgovorne avanture. Ruski vrh može biti opijen vojnom moći koju je pokazao, ali ubuduće na Kremlj će se gledati kao na oličenje starog imperijalnog načina razmišljanja. Prodorom na gruzijsku teritoriju Moskva je konačno izgubila legitimitet sile koja održava red u tom području. Moskva ne vodi računa o stabilnosti, nego donosi smrt i haos susedima“, piše „Hanoveriše algemajne cajtung“.

Sakašvili se debelo preračunao

List "Merkiše algemajne“ iz Potsdama komentariše: "Kada je reč o separatističkim težnjama Južne Osetije i Abhazije međunarodno pravo je na njegovoj strani. Ali, upravo taj pravni argument gruzijski predsednik Mihail Sakašvili lakomisleno je rizikovao. Sakašvili se debelo preračunao i moraće da polaže račune. Za to nisu potrebni Rusi. O tome će se pobrinuti njegovi sugrađani kada shvate koliko ih je koštala ova avantura“, piše „Merkiše algemajne“.

Najzad, list "Sarbriker cajtung“ u komentaru, pored ostalog, piše:

"Zapravo su svi izgubili – zapadno orijentisana Gruzija sa svojim prevrtljivim predsednikom Sakašvilijem, njen zaštitnik SAD na čelu sa predsednikom koji se tokom rata zabavlja na Olimpijskim igrama, EU koja se ne vidi kao politički jedinstvena, te se zbog toga ni ne shvata ozbiljno, sama Rusija koja je izazvala nove rezerve svojim imperijalističkim ponašanjem, a i predsednik Medvedev koji je prepustio moćnom premijeru Putinu da određuje kurs. Postradalo civilno stanovništvo da se ni ne pominje – ono je platilo najveću cenu težnje za moći“, piše „Sarbriker cajtung“.

Nemačka osvojila zlatne medalje u „malim“ sportovima

Nemački džudisti Ole Bišof i Aleksandar Grim osvojili su zlatne medalje
Nemački džudisti Ole Bišof i Aleksandar Grim osvojili su zlatne medaljeFoto: AP

Velika tema su i Olimpijske igre, naročito nakon što je Nemačka u utorak osvojila četiri zlatne medalje u takozvanim malim sportovima. Tim povodom list „Rajniše post“ iz Diseldorfa piše: "Kanu, jahanje i džudo nisu baš sportovi koji u Nemačkoj imaju široku publiku. Međutim, svake četvrte godine ti sportovi, zahvaljujući Olimpijskim igrama, dolaze u prvi plan. Takmičari u malim sportovima, na koje inače niko ne obraća pažnju, pobrinu se i da Nemačka osvoji neku od zlatnih medalja. Svi oni vratiće se iz Pekinga ovenčani slavom, ali niti će sklopiti ugovore sa sponzorima, niti će biti bogatiji. Deo sudbine malih sportova je i to što će koliko za nedelju dana njihova imena značiti nešto samo stručnjacima. To znaju i ti sportisti - i baš ih briga. Srećom“, piše „Rajniše post“.

Šteta što su uklonjeni ostaci Berlinskog zida

Pre 47 godina, 13. avgusta, počela je izgradnja Berlinskog zida čime je onemogućen prelazak iz istočnog, komunističkog, u zapadni, kapitalistički, deo grada. Tim povodom list "Rajnfalc“ iz Ludvigshafena piše, imajući u vidu rezultate najnovijeg istraživanja o poznavanju istorije: "Zašto mladi ljudi danas, kao i njihovi roditelji u zapadnom delu zemlje, tako malo znaju o nemačko – nemačkoj istoriji? Jedan razlog je nastava istorije – nastavni planovi su prenatrpani i mnogi nastavnici jednostavno ne stižu da obrade period nakon Drugog svetskog rata. Drugi je dvostruki generacijski problem. S jedne strane, 19 godina nakon ujedinjenja zemlje niko od učenika iz ličnog iskustva ne zna za podelu zemlje. Za današnju decu Berlinski zid podjednako je vremenski daleko kao za njihove roditelje Drugi svetski rat. S druge strane, roditelji u zapadnom delu Nemačke odrasli su u podeljenoj zemlji, ali njen drugi deo do ujedinjenja, a u najvećem broju slučajeva i posle njega, nisu ni videli. Najzad, nemačka podela, granica i zid, više se ne mogu neposredno doživeti. Tek ponegde, možda duž autoputeva, poneka tabla podseća da je tu nekada bila „granica smrti“. I u Berlinu zid je gotovo potpuno uklonjen. Bilo bi mnogo bolje da je deo – sve sa bodljikavom žicom i stražarskim tornjevima – sačuvan. Pogled na njega bio bi mnogo upečatljivi od svih predavanja u učionici“, piše list "Rajnfalc“.