1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Sveci su me sačuvali…..

Refki Alija24. mart 2009.

Desetu godišnjicu NATO bombardovanja građani Prizrena različito doživljavaju. Albanci smatraju da je to bio kao početak oslobođenja, Srbi je vide kao početak okupacije.

https://p.dw.com/p/HIby
Desetogodišnjica vazdušnih napada građane Prizrena podseća na veliki strah.Foto: Filip Slavkovic

Dosta Janković je sa suprugom Jankom, unucima, sinom i snahom svih 78 dana bombardovanja provela u porodičnoj kući koja je naslonjena na zid kasarne tadašnje jugoslovenske vojske. Kada su pale prve bombe bila je na vratima.

“Kad je jurnulo Bog me je spasio. Samo što sam se pomerile pala je bomba, shvatila sam da je počelo bombardovanje. Rupa na vratima se i danas vidi. Kada sam ušla u kuću tresla sam se od straha”.

Neće bombe u podrum

I danas se ova starija žena seća kako se molila svecima i pokazuje ikone na zidu dnevne sobe

Molila sam se svecima….. Sveci čuvajte mi domaćina, čuvajte mene, čuvajte mi kuću, i poljubim ih. Kada ponovo počne ja se ponovo molim, kao crkva da mi je bila. Oni su me sačuvali, hvala Bogu, inače bi svi otišli do đavola

Njen suprug Janko kaže da su na znak sirene stalno odlazili u podrum misleći da bombe neće probiti tri ploče. Danas znaju da to nije bila dobra odluka. Na zidu, prema kasarni, i danas se nalaze rupe od gelera.

Ako ginu svi, neka ginem i ja

“Kuća sa druge strane nije oštećena. Istina, svi prozori i vrata bili su polomljeni, vrata sam nalazio udaljena nekoliko metara. Inače druge štete nisom imao. Nisam se plašio, ako ginu svi ljudi pa neka poginem i ja. Bežiš kod komšije a oko glave ti lete letve ….”

U Prizrenu su tokom bombardovanja dve bombe usmrtile desetak ljudi i dve osobe u selu Jablanica, kada je srušen televizijski repetitor na Cvilenu. Kada bi bombe pale a avioni se povukli, meštani su izlazili iz skloništa kako bi pokupili crepove i videli šta je oštećeno.

“ Izašao bih na terasu i gledao kako gori. čuje se sirena i neko gasi, a šta gase ne znam”.

Teški dani za Srbe

Život je ovoj porodici bio najugroženiji kada sa bombe padale na vojne magacine koji su od njihove kuće bili udaljeni 20 metara.

“ U poslednje vreme kada su počeli da gađaju magacine odmah do naše kapije, plašio sam se da ne promaše i pogode mi kuću“.

Kada se bombardovanje završilo i kada su pomislili da je došao kraj mukama-tek tada su nastupili teški dani.

“Kada je prestalo bombardovanje za Srbe je bilo teško. Bila je hajka samo na Srbe”.