1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Tlo kontaminirano, a život u rekama zamro

8. oktobar 2010.

Zidojče cajtung danas izveštava o „Brani koja puca“, što je i naslov članka o tome kako „incident sa otrovom u Mađarskoj pokazuje zastrašujuće neinteresovanje istočne Evrope za pitanja životne sredine“.

https://p.dw.com/p/PZ2l
Zagađenje ugrožava zdravlje velikog broja ljudi
Zagađenje ugrožava zdravlje velikog broja ljudiFoto: picture alliance/dpa

List podseća da u statistikama o pucanju brana u rudarskoj industriji prednjače zemlje severne Amerike i Evrope, dok su zemlje poput Kine ili Rusije, sa svojim dotrajalim rudnicima, daleko niže na toj listi. Na tim pozicijama se nalaze ne zbog toga što bolje štite životnu sredinu od zapadnih zemalja, već zato što svoje incidente i havarije zataškavaju i prećutkuju, prenosi Zidojče cajtung.

Sada je u žiži Mađarska, gde je posle pucanja brane u jednoj fabrici aluminijuma otrovno blato prekrilo velike delove zemljišta. Tlo je kontaminirano i ostaće takvo godinama, život u rekama je zamro, snabdevanje pijaćom vodom je otežano. Prema istraživanjima organizacija za zaštitu životne sredine, rezervoar sa otrovnom masom je bio prepun, sama masa je zapravo mešavina nepoznatog broja otrova, a brana nije bila dobro obezbeđena.

BdT Ungarn Schlamm Hochwasser
Foto: AP

Hemijska i naftna industrija u srednjoj i istočnoj Evropi često jesu na nivou Zapada, jer u pitanju su branše koje donose veliki profit, i u kojima operišu zapadne firme. One i u svojim pogonima u istočnoj Evropi rade po strogim propisima – a i Svetska banka, na primer, daje novac samo pod uslovima da se takvi propisi poštuju. Ali, rudarstvo je pastorče modernizacije. Upravo u rudarstvu su potrebne najveće investicije. A najveća katastrofa u istočnoj Evropi je ipak široko rasprostranjena nebriga za životnu sredinu. Sledeće nesreće već prete, jer je industrija dotrajala, jer korumpirane vlasti ne sprovode potreban nadzor, jer zagađenje životne sredine postoji samo u ekološkim bilansima, ali ne i u bilansima firmi. To, doduše, nije specijalitet samo istočne Evrope“.

U istom listu, ministar spoljnih poslova Makedonije, Antonio Milošoski, govori o sporu sa Grčkom oko imena države i o blokadi pristupa Makedonije NATO-savezu. Kada je reč o imenu države, Milošoski kaže da je reč o potpuno iracionalnom sporu i borbi Davida protiv Golijata, pri čemu je David - Makedonija. Iracionalno je, veli, to što Atina zahteva da Makedonci promene svoje pasoše, internet-domen, pa i državni atribut vina koje izvozi u Nemačku.

Antonio Milo mazedonischer Außenminister
Foto: Dragan Todorovski

„Nemamo dovoljnu težinu da ubedimo Grčku. Tako je naša evropska perspektiva zapravo postala talac. Na samitu NATO 2008. u Bukureštu, Grčka je uložila veto (na prijem Makedonije u Alijansu) iako postoji takozvani interimski sporazum koji kaže da naš prijem u međunarodne institucije ne sme da se blokira ako upotrebimo ime Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija. Zbog toga smo se obratili Međunarodnom sudu pravde u Hagu i 2011. očekujemo odluku o važenju tog sporazuma”.

Na pitanje novinara o tome jesu li mogući školski udžbenici sa kartama velike Makedonije, Milošoski je odgovorio da tako nešto nikada nije učio u školi, i da Grčka pokušava da širi konfuziju tvrdnjama da Makedonija ima neke teritorijalne pretenzije. To je smešno, rekao je ministar, poput tvrdnje da Luksemburg ima teritorijalne pretenzije prema Nemačkoj. On je dodao da Makedonija ima samo 8000 vojnika, samo osam helikoptera, i da za 20 godina od sticanja nezavisnosti nikada nije imala neki bezbednosni problem sa Grčkom.

Pripremio: Saša Bojić

Odg. urednik: J. Leon