1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

"Touch the Sound"

Jörg Taczman5. novembar 2004.

Tomas Ridelsajmer je kameraman i rezišer dokumetnarnih filmova. U svom filmu “Touch the Sound” je on izneo portret perkusionistkinje Evelyn Glennie. Film je nagrađen na festivalu dokumentarnog filma u Lajpcigu, nagradom Zlatni golub.

https://p.dw.com/p/BAox
Perkusionistkinja Evelyn Glennie
Perkusionistkinja Evelyn Glennie

Od svega ona proizvodi muziku, svejedno da li se radi o zgužvanoj foliji u fabričkoj dvorani, ili o escajgu na stolu u restoranu. Evlin Gleni svira u Njujorku na krovu kuće, ili u centralnoj železničkoj stanici. Stotinak koncerata održi ona u jednoj godini, i danas važi ona za najveću solo-perkusionistkinju u svetu danas. Godinu dana je ona dopustila nemačkom filmskom reditelju, Tomasu Ridelshajmeru, da je prati kamerom. I ovaj je snimio film o njoj, sasvim sasvim drugačiji od onoga što se uobičajeno može videti na televiziji. Jer Ridelshajmerov film je prevashodno morao da bude čulan, baš kakva je i muzika Evelin Gleni.

"Smatram da baš bioskop mora da bude mesto na kome se uči nešto iz iskustva, a ne kognitivno, ili kako to stoji u komentarima. Kada izađem iz bioskopa i čujem kako ljudi, posle gledanja moga filma Rivers and Tides, kažu da moraju da otputuju na more i da tamo sagrade kuću od kamena, onda znam da to ima veću vrednost od ne znam ni sam kakvih komentara. Želim film koji proizvodi doživljaj, čulni, u kome se čuje, vidi i oseća”, kaže režiser filma Touch the Sound, Tomas Ridelshajmer.

Dakle, kao i u prethodnom filmu, Rivers and Tides, o umetniku Endiju Goldsvortiju, koji radi sa kamenovima, slažući iz u prirodi, uspeo je Ridelshajmer da gledaocima predstavi genije jedne muzičarke i da pronike u njen svet. Gleni je, inače, 80 posto gluva, i utoliko ima prevashodno psihološki odnos prema tonovima koje prozvodi. Ona se i kreće dok svira, odnosi se prema intrumentu prevashodno taktilno. Dakle i vizuelno deluje uzbudljivo.

”Ona jednostavno uživa u situacijama. Uvek govori: ‘Nikada te neću zaboraviti’. Svirala je Njujorku na Centrlanij stanici i mogao sam samo tri minuta da je snimam, jer došla je policija, jer svirala je prebučno. Ali to je bilo tako uzbudljivo. Bila je to ludačka akustika”, kaže Ridelshajmer.

Zaniljivo je da je već prethodni film ovog umetnika imao neuobičajeno veliku posetu za jedan dokumentarni film. Videlo ga je 100 000 gledalaca. Očekuje se da će i ovaj film, Touch the Sound, imati uspešnu recepciju. Dokumetnarni film je u središtu pažnje. Ne samo zbog uspeha Majkla Mura i njegovog filma Farenhajt 9/11 u Kanu. Dokumetnarni film govori danas možda više o svojoj stvarnosti nego igrani.