1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Tužni prizori na granici Libije i Tunisa

5. mart 2011.

UNHCR navodi da je Libiju napustilo više od 180.000 gastarbajtera. Neki imaju sreće da dolaze iz SAD ili evropskih zemalja pa evakuacija ide prilično glatko. Ali drugi nisu te sreće. Sve liči na humanitarnu katastrofu.

https://p.dw.com/p/R6Zc
Izbeglice iz Bangladeša pokazuju svoje pasoše
Izbeglice iz Bangladeša pokazuju svoje pasošeFoto: dapd

Prizor je krajnje potresan. Izgleda kao da se negde u pustinji okupila sva beda Trećeg sveta. Desetine hiljada gastarbajtera iz Azije i Afrike koji su u Libiju došli kako bi zaradili nešto novca. Umesto na gradilištima, sada su negde u nedođiji i ne znaju više kuda.

Povorka ljudi koja seže u nedogled čeka na pomoć Ujedinjenih nacija. Negde u daljini nazire se šator u kojem humanitarci pokušavaju da pomognu preplašenim ljudima. Neki od njih uporno uzvikuju „Bangladeš, Bangladeš“ jer odatle dolaze i nadaju se povratku u domovinu.

„Ovde nas je sigurno deset hiljada, a Vlada u Bangladešu ne čini ništa. Ne znamo kuda. Gadafijevi ljudi su nam oduzeli sve. Novac, pasoše, mobilne telefone... Imao sam 1.000 dinara kod sebe. Pretukli su me i uzeli mi novac“, priča jedan od izbeglica.

Libijci ih krili po kućama

Za ljude iz Gane Libijci misle da su Gadafijevi plaćenici. Život im ugrožavaju i Gadafijeve i opozicione pristalice
Za ljude iz Gane Libijci misle da su Gadafijevi plaćenici. Život im ugrožavaju i Gadafijeve i opozicione pristalice

Istu sudbinu dele i Afrikanci. Tvrde da im je i gore nego izbeglicama iz Bangladeša: „Naša afrička braća, mnogo njih, i dalje se nalazi negde u pustinji. Ne smeju da se upute u neki grad. Plaše se da bi ih tamo napali i ubili. Mnogi su već ubijeni. Samo nekolicina nas je uspela da stigne do granice.“

Put koji se nalazi iza beznadežne kolone izbeglica vodi ka Tripoliju. Svi oni nalaze se u pograničnom mestu Ras Džediru. I tu je bilo borbi pobunjenika i vojnika libijskog režima. „Pojedini Libijci su nas krili po kućama. Ali vojska bi upadala i govorila imate tri dana da se izgubite. Ako to ne uradite ubićemo vas. Zato smo i pobegli.“

Narod misli da su crnci plaćenici

Da bi došli do granice, morali su da prođu nekoliko frontova. Drugim, rečima napadali su ih i protivnici Gadafijevog režima. „I oni su nas lovili. Bilo je tu ljudi koji bi nas optuživali da smo Gadafijevi plaćenici, da smo ubice, samo zato što smo crnci. Gadafi je afričke vojnike dovodio iz Čada, Sudana, Nigera. Ali Libijci misle da smo svi mi isti, iako dolazimo iz Gane i Nigerije.“

Flüchtlinge Libyen nach Tunesien
Foto: AP

Čak i u mirnim vremenima u Libiji je bilo brutalnih rasističkih napada. U arapskom svetu ima mnogo onih koji ne vole afričke crnce. Isfrustrirana mladež iz Tripolija i Bengazija bi ih „lovila po ulicama“. Gadafijeva vizija o velikom afričkom ujedinjenju nije mnogo pomogla.

„Ovo je humanitarna katastrofa“, kaže ministarka zdravlja Tunisa, Habiba Benromdan nakon posete izbegličkom kampu u Ras Džediru. Ona apeluje na međunarodnu zajednicu da pomogne u obezbeđivanju aviona i brodova, kako bi izbeglice bile vraćene kućama.

Za to vreme, iz dana u dan, raste broj izbeglica, koji se nalaze u nedođiji, na ničijoj zemlji – negde između Tunisa i Libije.

Autori: M. Durm / R. Džedir / J. Leon

Odg. urednik: Nemanja Rujević