1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

U znaku podela

Milica Ivanović16. jul 2007.

Nekoliko uzastupnih incidenata u opštini Bujanovac ponovo su rasplamsali medjunacionalnu zategnutost i poremetili ionako krhke komšijske odnose Albanaca i Srba u toj opštini.

https://p.dw.com/p/BGJK

Podvojenost dve nacionalne zajednice može se videti na svakom koraku - na ulici, u školama, na radnim mestima... I nekoliko kafića u centru grada, u kojima se odvija celokupni društveni život mladih Bujanovčana, podeljeni su na albanske i srpske. Slavica Majević, frizer po zanimanju kaže:

„Ne družimo se sa Albancima uopšte. Grupice Albanaca sede za jednim, mi za drugim stolom i međusobno ne komunicaramo“

Pored dugogodišnjih medjunacionalnih tenzija, mlade u ovoj opštini sa preko 40 hiljada stanovnika razdvaja i jezik. Srbi nisu nikada pokazali želju da nauče jezik komšija, a od učenja jezika države u kojoj žive odustale su, izgleda, i mlađe generacije Albanaca. Ipak, Hevzi Ramadani, student prava, na oskudnom srpskom kaže da ima mnogo prijatelja među srpskim vršnjacima.

„Ja imama drugove i među Srbima, Albancima i Ciganima i dobro živimo“

Za mlade i školovane, ali i za one starije, ovde nema posla, budući da od društvenih firmi radi samo fabrike vode „Heba“. Jedina šansa da se dobije radno mesto su opština, i ionako prebukirane opštinske službe i preduzeća. Ali i sporadično otvaranje novih radnih mesta izaziva nove podele, jer Srbi tvrde da i tu ima diskriminacije:

„Do sada su svi Srbi smenjeni sa svih funkcija. U isto vreme se i dalje se kunu u višenacionalno društvo. Međunarodna zajednica ne reaguje. Očigledno je da se pravi jednonacionalno društvo. Potpuna majorizacija će se sprovesti u najskorije vreme“

Predsednik opštine Nagip Arifi se ne slaže sa takvim ocenma:

„Opštinska administracija ima 137 radnika, od toga 80 iz srpske zajednice. Gde je tu diskriminacija? A da ne pričam o privredi. Na primer, od 518 radnika u društvenom preduzeću „Heba“ - 500 su Srbi“

Nedostak posla i stalne međunacionalne tenzije uslovili su tiho iseljavanje iz bujanovačke opštine. Odavde se sele i Srbi i Albanci. Srbi put Niša, Beograda i Novog Sada, a Albanci na Kosovo, odakle se, zapravo, mladi i ne vraćaju posle završenih studija.

Ekonomista Zulfikar Sejdini, čije se dve od tri kćeri školuju u Prištini, jedan je od retkih koji stanje vidi u ružičastim bojama:

„Mislim da je krenulo dobrim putem“

Sejdini, međutim, pripada većini Albanaca koji kao razlog iseljavanja navode lične motive:

„Onaj ko je gubitnik on ide na političku kartu. ’E sada ću ja da se iselim, ali ću da kažem da sam se iselio zbog Srba ili Albanaca’. Mislim da to nije u redu“, kaže Zulfikar Sejdini.