1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Ulični rat u Rostoku! Gostovao Sent Pauli…

4. novembar 2009.

Tuče navijača u Nemačkoj nisu ništa neuobičajeno, čak uzimaju sve više maha. Kada igraju, recimo, Hanza i Sent Pauli ili Štutgart i Karlsrue. Na meti je uvek i policija. Zabrinjava to što se huliganska manjina uvećeva.

https://p.dw.com/p/KO3V
"Navijači" Hanze iz Rostoka
"Navijači" Hanze iz RostokaFoto: picture-alliance/dpa

„Igra s vatrom“, naslov je članka objavljenog u današnjem izdanju Zidojče cajtunga - a ispod naslova je kratak opis problema: „Novca i velikih pobeda nema – oko mnogih stadiona na istoku zemlje besni neka vrsta građanskog rata“

„Vodeni topovi, policijska konjica, maskirane prilike pred plamenim horizontom. Po završetku jedne utakmice Druge savezne fudbalske lige, koju je obezbeđivalo 1.500 policajaca, 27 policajaca je povređeno. Političari i predstavnici sindikata su šokirani. Predstavnici policije prenose da je ovo veče proteklo relativno srećno. Za nekoga ko ne poznaje situaciju, to može da zvuči sarkastično, ali kada je reč o utakmicama između Hanze iz Rostoka i Sent Paulija, mogu da se dese i mnogo gore stvari. Navijači ova dva kluba već 15. godinu provode u znaku jake međusobne mržnje.

U društvu je nasilje sve prisutnije. Teško je drukčije objasniti primedbu Folkera Gola iz frankfurtskog Centra za koordinaciju projekata za navijače. On, naime, kaže da nasilje u Rostoku nije delo neke organizovane grupe, već da je to delo „mešavine radoznalaca, normalnih građana i mladih koji vole da vide sebe kao pobunjenike“. Gol je užasnut činjenicom da „veliki broj ljudi koji izgledaju sasvim normalno, kada ugledaju vodeni top, spontano uzimaju kamenje u ruke“.

Manjina divlja, ali manjina i raste

Policija je uvek na meti
Policija je uvek na metiFoto: picture-alliance/ ZB

Direktor policije u Drezdenu, Uve Kilc, konstatuje da mladi „ultraši“ na policiju sve češće gledaju kao na neprijatelja broj jedan. Nasilnici su mlađi i inteligentniji nego ranije. Mnogi među njima su akademski obrazovani, na primer advokati ili inženjeri. „Ultraši“ su u Nemačkoj masovni fenomen od pre desetak godina. Organizovani su prema principima sličnih grupa u Italiji, u skladu sa odgovarajućim manifestom. Svaka saradnja sa policijom se odbija – toga se drže i mirnije grupe koje i dalje predstavljaju većinu.

Manjina se, doduše, radikalizuje tempom koji izaziva zabrinutost. Pre mesec dana, posle utakmice regionalne lige između Halea i Magdeburga, 40 maskiranih osoba je napalo policajce. U gužvi koja je nastala povređeno je 16 policajaca. Uve Kilc govori o novoj dimenziji nasilja: „Strategije se planiraju do u tančine, kako bi se neprijateljima iz redova policije nanela što veća šteta“.

Nasilja ima i u zapadnoj Nemačkoj: krajem oktobra, 1.200 policajaca moralo je da razdvaja navijače Kelna i Borusije iz Menhengladbaha koji su nasrtali jedni na druge. Za vreme gostovanja Štutgarta u Karlsrueu, još sat vremena posle utakmice je besnela ulična bitka. No, nasilje nigde nije u toj meri strukturno uslovljeno kao u – Saksoniji. Tamo je desnoekstremna scena posebno jaka; članovi ultradesničarske Nacionaldemokratske stranke Nemačke su po drugi put uspeli da dobiju mandate u pokrajinskom parlamentu. U svojim utvrđenjima, desničari pokušavaju da odrede pravila delovanja u van-političkom prostoru. „Bitka za ulicu“ je važan deo strategije koja obuhvata i „bitku za organizovanu volju, glave i parlamente“.

priredio: Saša Bojić

odg. urednik: Nemanja Rujević