1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Umesto nuklearki ponovo ugalj

9. maj 2011.

Rasprava o ubrzanom napuštanju nuklearne energije vraća ugalj na veliku scenu. Naime, nuklearke proizvode 23 odsto nemačke struje, a vetar, voda i sunce to ne mogu da nadoknade u skorije vreme.

https://p.dw.com/p/11CAJ
U Nemačkoj i dalje ima bogatih nalazišta uglja.Foto: picture alliance/dpa

Za prvog čoveka Unije nemačkih rudnika Franc-Jozefa Vodopiu situacija je jasna: „Uglja se ne možemo odreći. Do sada je nedostatak struje nadoknađivan u nuklearnim elektranama, ali je sada jasno da se, kratkoročno gledano, Nemačka ne može odreći konvencionalne proizvodnje energije.“

Bundestag je odlučio da rudnici od 2018. godine više neće dobijati subvencije države, ali to ne znači stavljanje katanca na njihova vrata. Sindikat rudarstva, hemijske industrije i energetike ima na umu i eventualnu privatizaciju. Toj opciji u prilog govori i rast cene uglja na svetskom tržištu.

„Pre nekoliko godina je u luke Amsterdama, Roterdama ili Antverpena stizao uvozni ugalj po ceni od 40 evra za tonu. Tada je i cena prevoza bila osetno niža. U međuvremenu je tona otišla na više od 100 evra što bitno menja stvari“, kaže Vodopia.

Deutschland Wirtschaft Steinkohle Franz-Josef Wodopia
Predsednik Unije nemačkih rudnika Franc-Jozef VodopiaFoto: GVSt

Cene uglja će rasti

U Nemačkoj i dalje ima bogatih nalazišta sorti uglja koje su veoma tražene. Franc-Jozef Vodopia smatra da se ta nalazišta već sada mogu eksploatisati uz konkurente cene. U blizini rurskog gradića Hama, na primer, postoji ogromno nalazište koksa – oko 100 miliona tona te cenjene vrste uglja. Privatnici su već izrazili interesovanje.

„Naravno, ugalj bi morao da se koristi u veoma modernim elektranama, s obzirom da će od 2013. biti znatno pooštreni propisi o emisiji štetnih gasova“, kaže Vodopia. Potrebno je još nešto – politička volja. Vodopia smatra da bi kompromis demohrišćana i socijaldemokrata u Nemačkoj mogao da utiče i na promenu oštrih propisa Evropske unije. Jer – uglja iz uvoza sigurno neće uvek biti dovoljno.

„Nalazimo se na granici. Australijska nalazišta ne mogu da isprate visoku potražnju, Indonezija više nije otkrovenje, već zemlja veoma zastupljena na svetskom tržištu uglja. Neke afričke zemlje imaju zalihe, ali se sa njima ne sarađuje iz političkih razloga. Ako Kina i Indija nastave ovako da se razvijaju, i njima će trebati više uglja. U sledećih desetak godina će cene dalje rasti.“

U opticaju je i ideja o rudniku namenjenom isključivo istraživanjima i testiranju rudarske mehanizacije na kojoj nemački proizvođači zarade četiri milijarde evra godišnje – 90 odsto od toga kroz izvoz. Ovaj eksperimentalni rudnik ne bi prodavao ugalj, ali bi dobijao novac za testove.

Autori: Klaus Dojze / Nemanja Rujević
Odgovorni urednik: Ivan Đerković