1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Unija Srbije i Kosova?

Sanja Blagojević 9. oktobar 2008.

Bez rešenog pitanja Kosova, ni Kosovo ni Srbija ne mogu da uđu u EU, podsetio je na reči Brisela nemački stručnjak za Balkan dr Franc Lotar Altman. On smatra da može da dođe i do formiranja unije Srbije i Kosova.

https://p.dw.com/p/FWuc
Da li ima izlaza iz kosovskog začaranog kruga?Foto: picture-alliance/dpa

DW: Generalna skupština Ujedinjenih nacija izglasala je, na predlog Srbije, rezoluciju kojom se od Međunarodnog suda pravde traži mišljenje o legalnosti proglašenja nezavisnosti Kosova. Šta to konkretno znači?

Altman: Ja sam oduvek smatrao da je to veoma dobar potez Vlade Srbije, pre svega na unutrašnjopolitičkom planu. Oni sada mogu da kažu svojim biračima da su učinili sve što su mogli. Mogu da kažu: Dobili smo čak i podršku što znači da smo po pravnom pitanju sigurni. Taj unutrašnji aspekt je najbitniji, ali isto tako će to kod zemalja koje sada razmišljaju o tome da li da priznaju Kosovo ili ne, biti razlog da se malo povuku.

Uoči rasprave na Generalnoj skupštini UN, premijer Kosova Hašim Tači najavio je da će Srbija biti iznenađena time ko će sve još priznati Kosovo. Neposredno pred Generalnu skupštinu, Portugal je priznao Kosovo, Skupština Makedonije danas raspravlja o tome, najavljuje se i da će Crna Gora uskoro priznani Kosovo. Šta to znači? Da li je to nekakva taktika kojom bi trebalo da se pokaže da je, bez obzira na to što je srpska inicijativa prošla, Kosovo nezavisno i da će tako i ostati?

Jedno je jasno. Zemlje koje su već priznale Kosovo te svoje odluke neće povući. Što se tiče Evropske unije, i dalje su to odluke svake zemlje pojedinačno, a ne nekakva zajednička odluka. Neke zemlje sigurno razmišljaju da, bez obzira na to što će o legalnosti proglašenja nezavisnosti sada raspravljati Međunarodni sud pravde, Kosovo jeste nezavisno i da to sada ne može da se promeni. Srbija se nadala da će se zemlje pokolebati i uzdržati od priznavanja. Mislim da zemlje koje sada priznaju Kosovo u stvari poručuju da drugog puta nema, da je Srbiji dato pravo da se pitanje postavi. Ali, stanje na terenu je takvo kakvo jeste.

Da li je moguće da je došlo do nekakvog prećutnog dogovora da se zemlje Evropske unije, koje su bile protiv srpske inicijative u UN, uzdrže prilikom glasanja, a da za uzvrat Srbija prihvati Euleks na Kosovu?

Verujem da je u pozadini bilo razgovora. Zanimljiva je ta odluka zemalja EU da se uzdrže prilikom glasanja. One su time htele da prikriju razlike unutar same EU po tom pitanju. A da je sa Srbijom pregovarano to verujem, ali ja naravno nemam nikakve dokaze za to.

Da li je moguće da sve ovo vodi ka nekakvoj podeli Kosova? Predsednik Srbije Boris Tadić je to nedavno „bacio kao mamac“, ali se kasnije malo povukao…

Interesantno da je to kvazi-oficijelno opet bilo „bačeno na sto“. To je nešto o čemu će se još pričati, ali mislim da neko novo povlačenje granica nije u planu. A ni Tadić nije na to mislio. On je hteo da malo opipa puls i da vidi kakve su reakcije.

Dakle, situacija trenutno izgleda ovako: Neke države su priznale Kosovo, a neke ne. Traži se mišljenje Međunarodnog suda pravde. Evropska unija kaže da je budućnost Kosova i Srbije u EU. Kosovo nije primljeno u UN i ne zna se da li će i kada. Kako vi ocenjujete ovo stanje? Deluje pomalo konfuzno…

Naravno da jeste. Podsetiću vas da je i delegacija Evropskog parlamenta potvrdila da bez rešenog pitanja Kosova, ni Kosovo ni Srbija ne mogu da uđu u Evropsku uniju. I zbog toga nešto mora da se pokrene. Mora se doći bar do nekakvog srednjoročnog rešenja.

Do kakvog rešenja?

Ah, da… Ja već duže vreme postavljam pitanje zašto se ne razmišlja u cilju pravnog uobličavanja nekakve Unije Kosova i Srbije koja bi u osnovi podrazumevala nezavisnost obe države, a samim tim i Kosova. Kad bi mogla da se nađe neka takva pravna konstrukciju sa kojom bi obe strane mogle da postignu ono što žele; koja bi podrazumevala samostalnost Kosova i na spoljnopolitičkom planu. Nešto kao Državna zajednica Srbija i Crna Gora gde je Crna Gora imala svoju sopstvenu valutu. Da se pronađe neko pravno rešenje koje bi omogućilo Srbiji da ostane čistog obraza.

To bi onda značilo da Srbi i Albanci sa Kosova ponovo sednu za pregovarački sto? Da li je to uopšte moguće?

Mora da se pokuša da se pronađe bilo kakav most. Mogu to biti i pojedinačni pregovori; može da se razgovara sa predstavnicima u Prištini i da im se kaže: Vi želite da uđete u UN i u druge organizacije. A da se istovremeno Srbiji stavi do znanja da ono što je napravljeno sada više ne može da se povuče. Mora se izbeći to da se jedna strana oseća kao gubitnik, a druga kao pobednik. Znam da sada nastupa jedna veoma teška faza opreznih pregovora. Naravno da će Priština reći: Pa nas su već priznali, najvažniji korak smo napravili, zašto bismo sada popustili. Zato je naravno teško da se izvrši pritisak na njih da učine i taj mali korak, tu formalnost i prihvate nešto drugo.

Šta je po vašem mišljenju moguće uraditi da Priština promeni mišljenje?

Priština treba da shvati da je Srbija važan sused i da će to tako biti i u budućnosti. Postoji puno pravnih formi i oblika koje bi mogli da se predlože i koji bi bili prihvatljivi i za Beograd. Ovde se u suštini radi o "pakovanju“ koje bi bilo prihvatljivo za sve.

Kakva će biti uloga EU u svemu tome?

Naravno da oni treba da budu posrednici, jer je i Srbiji i Kosovu cilj da se jednog dana nađu u Evropskoj uniji. EU ne može sebi da dozvoli da ima još jedan problem kao što je Kipar. Beograd mora da shvati da Brisel nema nikakvu želju odnosno interes da u svoje redove primi nekog ko je u hroničnoj konfliktnoj situaciji.

Da li onda trenutna situacija može da šteti Srbiji na putu ka EU?

Ne, ne mislim da to može da šteti Srbiji. U Evrospkoj uniji su shvatili da je Srbija ovaj korak morala da učini. Treba međutim istaći još jednom da dok se konačno i definitivno ne reši problem Kosova, EU neće prihvatiti Srbiju i Kosovo u svoje redove.