1. Idi na sadržaj
  2. Pređi na glavni meni
  3. Idi na ostale ponude DW

Vašington: Muzej atomskih eksplozija

Agencija Beta6. novembar 2007.

Sredinom prošlog veka nuklearne supersile ispaljivale su svoje atomske bombe ravno u atmosferu - iz zabačenih područja. Danas, u pustinji američke države Nevade, turisti mogu da obidju jedan od takvih poligona.

https://p.dw.com/p/C36S
Hirošima nakon bačene atomske bombe, 6.avgust 1945.
Hirošima nakon bačene atomske bombe, 6.avgust 1945.Foto: AP

Reč je mestu nad kojim su se često dizale atomske pečurke. Poligon je počeo je da se koristi decembra 1950. godine, kada je predsednik Hari Truman preselio program nuklernih proba iz Pacifika u pustinjsko područje Nevade.

Tokom naredne četiri decenije, 10.000 ljudi je radilo na usavršavanju atomskih bombi. U Nevadi je ispaljeno stotinu nuklearnih bombi iznad zemlje, pre nego sto su takvi testovi zabranjeni, jula 1962.

"Zora jos nije zarudela, i izgledalo je kao da se odjednom upalili sto hiljada reflektora. Sevnulo je vrlo kratko, delić sekunde, a onda je vatrena kugla počela da raste", rekao je radiju Glas Amerike Rodzer Steli, jedan od naučnika koji je radio na probama. "Često smo sedeli kraj jedne od kontrolnih tačaka i posmatrali eksplozije. Ponekad se nisu odvijale kako treba i tad smo postajali nervozni i uznemireni. Kada su bile dobre, bili smo vrlo uzbudjeni i trebalo nam je neko vreme da se smirimo", kaže Bob Keler, bivši radnik sa poligona.

Jedna od stanica u okviru turističkog obilaska, koji organizuje ministarstvo energetike SAD, jeste krater Sedan. To je ogromna rupa stvorena 1962. godine eksplozijom termonuklearne bombe od 104 kilotona, na dubini od 193 metra. Atomska bomba bačena na Hirošimu imala je 15 kilotona.

Sa podzemnim eksplozijama se počelo pošto su nadzemne zabranjene u nastojanju da se spreči širenje radioaktivnih čestica.

Krater Sedan nastao je izbacivanjem oko 12 miliona tona zemlje, i kako prvi posetioci kažu, tu rupu treba svojim očima videti da bi se shvatila snaga nuklearne eksplozije.

Vodiči su penzionisani radnici i stručnjaci koji su radili na poligonu na kome je izvršeno 828 podzemnih eksplozija. Sve dok i one nisu obustavljene 1992. godine, kada su SAD sa Rusijom i Francuskom potpisale sporazum o njihovoj zabrani. Neke od preostalih podzemnih instalacija nikada nisu upotrebljene.

Danas, poligoni za odlaganje nuklearnog otpada jos prečišćavaju materijal zaostao posle višegodišnjih testova. U pustinji se još mogu videti ostaci dvospratne drvene gradjevine iz 1955. godine, podignute za merenje učinka atmosferske probe bombe od 29 kilotona.

Usporeni snimak probe, sa automobilima i drvećem, deluje zastrašujuće.

Penzionisani naučnik Rodžer Stenli kaže da su ovi testovi otvorili vrata čitavoj novoj disciplini u oblasti fizike: "Ponekad se čini da smo samo donosili atomske bombe u pustinju, zakopavali ih u rupe i ispaljivali. Pitanje nije bilo da li će one eksplodirati već - šta se dogadja kada eksplodiraju? Morali smo da se bavimo dijagnostikom i to je bila potpuno nova grana fizike". Istorija atomskih proba sačuvana je u Muzeju atomskih proba, u Las Vegasu, koji je osnovala Istorijska fondacija nuklearnog poligona u Nevadi. U muzeju se mogu videti filmovi o probama i predmeti korisćeni na poligonu.

Veličina i važnost nuklearnog poligona znatno su se smanjile, ali je njegovo istorijsko nasledje nesumnjivo. Na njemu postoji i odeljenje za ekološku obnovu koje neprestano meri radioaktivno zagadjenje tla.